Pobjeglice od opakih istina:Digitalna ovisnost – vršnjačko nasilje na društvenim mrežama

Autor: Marjan Gašljević

Dana 25. studenog 2029. godine s početkom u 18.00 sati u foajeu sisačkog Centra za socijalnu skrb održana je tribina na temu „Digitalna ovisnost – vršnjačko nasilje na društvenim mrežama“. Tribinu je organizirala sisačka udruga Dobre priče i Centar za socijalnu skrb Sisak okupivši impresivnu grupu stručnjaka koji mogu mjerodavno i stručno govoriti i raspravljati te poslati poruke na ovu temu koja i kod nas postaje trend koji pomalo straši jer zauzima sve više maha i postaje sve rasprostranjeniji kao pojava ali i sa svim svojim posljedicama. O problemu Digitalne ovisnosti – vršnjačkog nasilja na društvenim mrežama pred popunjenim prostorom govorili su i odgovarali na pitanja Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, Irena Barišić Milunić, voditeljca Savjetovališta za djecu i mlade pri GD CK Sisak, Franjo Šaban, psiholog Centra za socijalnu skrb Sisak, doc.dr.sc. Ante Bagarić, Klinika za psihijatriju Vrapče, Darko Tot, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Stevče Arsoski, Tehnička škola Sisak te stručnjaci za cyber kriminal Policijske uprave SMŽ.
Kolika je mjera raširenosti i opasnosti odmah na otvaranju panela jasno je kazao dr. Ante Bagarić voditelj centra za ovisnost Kliničke bolnice Vrapče svrstavši digitalnu ovisnost u kategoriju ovisnosti s alkoholizmom, narkomanijom i ovisnosti o kockanju ali kao jednu od težih ovisnosti s kojima se bave stručnjaci njegove klinike i općenito njegova struka. Koliki su teret društvu ovisnici govori brojka od oko 10% populacije koja se može svrstati u tu kategoriju. Sama dijagnoza ovisnosti je teška, a iz teških bolesti proizilazi i nasilje. Za borbu protiv digitalne ovisnosti koja je relativno nova pojavnost struka smatra da je jako važno djelovati preventivno i ulagati u preventivu da se kao društvo ne dovedemo u situaciju da, jednostavno, ne znamo što s tim ovisnicima s kakvim se problemom susreću neke zemlje naglog i intenzivnog rasta digitalne tehnologije. I ako digitalna ovisnost i digitalno nasilje postoji na svim generacijskim razinama posebno se preventivno treba djelovati prema djeci i mladima koji su najizloženiji i najugroženija populacija.
Samo nasilje na digitalnim mrežama mnogo je opasnije i kompleksnije od fizičkog nasilja što se vidi iz statističkih pokazatelja ali i svakodnevne prakse.
Profesor sisačke Tehnike škole Stevče Arsoski govorio je o sukusu digitalne tehnologije o kojoj uči svoje đake i „isporučuje“ im nova znanja jer se ona sve više i više traže na tržištu rada i postaju nužnost i za poslove koji nisu direktno iz sektora geaming i cyber industrije. Iz saznanja koje se stječu učeći digitalnu tehnoligiju proizilaze i pozitivne ali i negativne konotacije. Sama škola mora odraditi dio posla u ovladavanju vještina digitalne tehnologije a ostaje individualno na nastavniku prepoznati kada je neki učenik žrtva onog negativnog iz te tehnologije. Svakodnevno se susrećem s zloupotrebom te tehnologije kroz tzv. „lažne profile“ iz kojih se skrivaju osobe bliske osobama koje će s tih profila na različite neprimjerene načine djelovati na svoje kolege. Samo eventualno prijavljivanje nasilja od strane učenika je rijetko i ovisi prvenstveno o stečenom povjerenju na relaciji učenik – nastavnik. Problemi se obično pokušavaju rješavati razgovorom ali se u težim slučajevima upućuje i na druge stručne razine.
Irena Barišić Milunić voditeljica Savjetovališta za djecu i mlade pri GD CK Sisak govori, pak, o mladima koji su upućeni na Savjetovalište koje djeluje približno s na oko 40% tretmanoma a 60% djelovanja svodi se na preventivu s tim da upozorava da je digitalno nasilje prisutno u svim školama. Na tragu kazanog dr. Barišića navodi da je problem ovog nasilja upravo što se od njega jednostavno ne može pobjeći. Prilikom svake prijave ili pojave nasilja zajedno s stručnjacima Centra za socijanu skrb, savjetovalištem za obitelj, policijom, školama i roditeljima pokušavamo pomoći. Posebno želi skrenuti pozornost na činjenicu da je proces rehabilitacije kada se radi o posljedicama vršnjačkog nasilja na digittalnim mrežama težak i dugotrajan.
Gospodin Darko Tot iz Ministarstva znanosti i obrazovanja ovu problematiku dijeli na tri dijela pa tako digitalnu ovisnost spominje kao epidemiju modernog društva. Drugi dio je vršnjački rat koji danas obuhvaća sve kategorije stanovništva tako da imamo, ne neki način, vršnjačko nasilje na društvenim mrežama u svim generacijskim kategorijama. Ovdje se bavimo najmlađom populacijom kao najosjetljivijom i najugroženijom s tim da moramo shvatiti da se slično dešava i s, recimo, generacijama sedamdesetgodišnjaka. Treći dio ove problematike je omalovažavanje svih segmenata društva a ta tema, na žalost, prolazi nekako ispod radara javnosti ali i struke. Mi odrasli moramo naći društveni konsenzus da se djeluje protiv nasilja. Bavim se najslabijima a u stvari problem proizilazi iz rata odraslih. Ostali smo na sprdanju i ruganju umjesto da tu započmemo s prevencijom. Kako, u konačnici, uvjeriti nekog tanagera da to nije primjereno ako sprdanje, ruganje, malovažavanje može svakodnevno slušati u Saboru.
Jedan od problema u obrazovanju je i činjenica da roditelji uvijek gotovo isključivo brane svoju djecu ne prihvačajući mogućnost niti dijela odgovornosti.
Radi rečnog nužno je svakodnevno i stalno upozoravati na odgovorno ponašanje i odgovoran govor svagdje a posebno na društvenim mrežama o čemu trebaju najviše govoriti profesionalci.
Pitanje je, pita se g.Tot, zašto ljudi vrijeđaju i omalovažavaju često i neselektivno korisnike i sudionike u komunikaciji na nekoj od društvenih mreža. Valjda za to, odgovara, što se mogu sakriti iza ekrana svog gadegata i ostati u osamljenosti svoje anonimnosti.
Da to baš i nije tako, odgovor daje načelnik krim policije PU SMŽ, i da se digitalnom forenzikom uvijek, relativno lako i brzo otkriva počinitelj cyberbullynga je činjenica. Međutim, policija je uvijek u stvari ona zadnja stepenica u procesu nasilja na društvenim mrežama te može djelovati tek kada se radi o kaznenom djelu. U stvari policijski posao započinje tek prijavom roditelja, ako se radi o djeci, ili škole. Samo postupanje regulirano je hrvatskim zakonodavstvom i policija ga uvijek poštuje držeći se propisanog uz ponovljenu činjenicu da na društvenim mrežama anonimnost korisnika nija zagarantirana.
Saborska zastupnica dr. Željka Josić upoznala je nazočne s činjenicom da je problem digitalne ovisnosi posebno vršnjačkog nasilja na društvanim mrežama raspravljan i na saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku te će se u najkraćem vremenu izraditi i program djelovanja na ovu problematiku. Dr. Josić je posebno istakla i potrebu da se o ovoj problematici nužno trbaju dodatno i posebno educirati roditelji i nastavnici kao nosioci i preventive i samog otkrivanja bullynga, njegovog sprječavanja ali i rehabilitacije žrtava.
Helenca Pirnat Dragičević pravobraniteljica za djecu Republike Hrvatske susreće se često, mnogo i na različite načine s problematikom vršnjačkog nasilja na društvenim mrežama. Ona, i kao pravobraniteljica ali i kao roditelj, djecu rođenu u digitalno doba šaljivo naziva „digitalnim urođenicima“ koji su svojim digitalnim znanjima daleko ispred nas. I mi „stari“ živimo u to digitalno doba ali nas ta „zaostalost“ za našom djecom ne oslobađa odgovornosti da ih nadziremo i uputimo što je dobro a što ne. Ako svoju djecu učimo kako sigurno priječi cesti isto tako si moramo dati truda naučiti ih koristiti društvene mreže i, uz našu pomoć, prepoznati što je dobro a što opasno a u tom segmentu posebnoje važno naučiti ih promišljati. Ne zabranjivati ili prijetiti nekim „sankcijama“ već ih upućivati na promišljanje.
Kolika je, u stvari, veličina ovog problema govori činjenica da ju je i Vijeće Europe prepoznalo te donijelo Smjernice kako pomoći djetetu u korištenju interneta. Apeliram na Vladu Republike Hrvatske da uloži napore da se ove Smjernice uvedu i u hrvatsko zakonodavstvo.
I na kraju moram kazati da je dio sudionika ostao još dugo u neformalnom razgovoru na ovu temu zaključujući da je ovim izuzetno zanimljivim i uspješnim panelom praktički dotaknut samo „vrh sante“. Otvorili smo još mnogo pitanja, čuli iskustva i zaključili da na ovoj tribini ne treba stati. I ako je tribina bila, za sisačke prilike, izuzetno posjećena zamjećujemo, uglavnom, nazočnost osoba s našeg područja koje su upravo profesionalno vezane za ovu problematiku i ako je i nama, da kažem, laicima rasprava bila izuzetno zanimljiva, prepuna novih saznanja i pouka. Na žalost, kako kaže jedno iskustvo, na ovakvim i sličnim panelima uglavnom dođu poslušati i sudjelovati oni koji s tom problematikom nemaju problema. Možda preventiva?
Stoga, Udruga Dobre priče ne staje već nastavlja planirati panele s ovom i sličnim problematikama pa svratite, poslušajte, pitajte, kažite, na koncu, neko svoje iskustvo ali nemojte, pobogu, kad Vas vaše dijete pita da se poigrate gurnuti mu gadget u ruke da bi vi mogli nesmetano pratiti utakmicu ili oblajavati susjedu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here