Što je danas mala Nada okitila tako stan?
Republika naša mlada slavi novi rođendan!
Dođe baka pa je pita: „Otkud Nado ti to znaš?”
„Pioniri mi smo Tita, a Tito je bako naš!“

Skinu baka naočale, pa poljubac Nadi da,
igra srce male Nade, radosna je, vedra sva.
A Tito na krasnoj slici k’o da Nadi veli sad:
„Blago našoj Republici, koju voli star i mlad.“

Nema više pionira koji daju časnu pionirsku riječ da će marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije i biti vjerni, iskreni drugovi koji drže danu riječ. Samo bljedunjava dječja lica na apšisalim fotografijama u memljivim albumima koji skrivaju jednu zaboravljenu mladost.

Nema niti mlade Republike iz pjesme. Svenula prije pedesete shrvana; kad pioniri isukaše noževe pa si međusobno izvrnuše utrobe; povadiše oči. Nitko ne zna kad je stvarno umrla. TV kalendar pamti kada je rođena.

Nema ni druga Tita osim na zaostalim slikama što u starim ramama vise na školskim zidinama skrivene ispod na brzinu umetnutog znamenja Nove Republike. I naravno one iza regala u stanu Izeta Fazlinovića.

Danas su negdašnje male Nade bake. Pa ako im ruke nisu odveć onemoćale, a glava još nije posve sluđena čuvaju unuke: Nadane i unučice: Nadice eto već petnaest i više dana otkako nema škole. Trude se bake Nade da nadoknade tu prazninu ali nije lako. Nisu one previše vične tabletima i svim tim novotarijama. Škola za život? Ne, nije toga bilo kad su bile male; a danas je kasno učiti za život. Još dvije-tri rate posmrtne pripomoći i to bi trebalo biti to.

S večeri sjedne baka Nada pred televizor, da otpočine. Da odmori umorne noge od cjelodnevnog jurcanja za hiperaktivnom unučadi. Da čuje kakva je vremenska prognoza. Hoće li štrajka biti i sutra? Da izvidi hoće li i sutra opet glumiti školu za život? Možda tek da čuje neku pametnu riječ i odmori mozak. Zna baka da oni s državne televizije lažu kad zinu, pa to više i ne gleda. Okrene baka odmah na onu njemačku televiziju gdje govore po naški. Tamo večernje vijesti vodi najbolji voditelj.

Ali najboljeg voditelja večeras nema. Kažu da je bolestan, ali i da su najbolji liječnici učinili sve najbolje i da se sada možemo samo najboljem nadati. Nema veze, tu je večeras najbolja voditeljica najboljih vijesti, na kojima uvijek gostuju najbolji gosti: večeras najbolji hrvatski ekonomski analitičar prema najboljem ekonomskom glasilu u domovini. Najbolji ekonomski analitičar analizira ekonomske poteze najboljeg hrvatskog kancelara; toliko dobrog i vidovitog da sindikatima ne nudi traženo(A) već najbolju ponudu ne traženog(B). Racionalno bi i najbolje bilo takovu ponudu prihvatiti tvrdi najbolji analitičar. Sve drugo je iracionalno racionalno zaključuje raščlanjivač ekonomije koja bi sigurno bila najbolja ekonomija, samo da njemu najboljem od najboljih dadu da je racionalno posloži. Ali sindikati su poznati po iracionalnosti, pa kao takovi iracionalni nikako ne mogu biti najbolji niti sami sebi, a kamoli svojim članovima; racionalno.

 

Ljuti se baka Nada na te iracionalne sindikate, općenito baka je ljuta na sve te iracionalnosti koje joj zagorčavaju život pod stare dane. Da to rade samo njoj bilo bi u redu, ona je stara i svašta je već proživjela, ali ne može više gledati kako onog dragog i simpatičnog Metropolonačelnika što svake jeseni kupi njenoj unučadi nove knjige za školu oni zločesti ljudi razvlače po novinama i ne daju mu da napravi sjajni stakleni grad na onom u usranom hipodromu na kojem se s konjima špinče i slikavaju samo flojse. Žao je baki naših uglednika i heroja domovinskog rata kojima se sad poprijeko gleda ako malo brže potegnu novo auto. Za koga smo onda gradili te nove ceste? Ako ne za naše koji su se za njih borili i nosili krvave gaće. Ljuta je baka i na one vladine i nevladine udruge koje ne vjeruju onom dragom i finom gosponu što vodi unutarnje poslove i koji uvijek govori pravo i istinito. Bože moj, dogodi se da se čovjek u šumi posklizne i padne, koliko se to samo puta njoj dogodilo, ali ona sa sobom ne nosi otkočeni samokres pa još dosad nikoga nije prostrijelila; iako joj nekad dođe da i ona otkoči. Najviše pak baku ljuti kad napadaju onog bogobojaznog čovjeka koji očinski brine za svakog vojnika hrvatske pobjedničke vojske.

Trebalo bi sve te iracionalne prodane duše, smetenjake i smutljivce, mutikaše i jalnuške diletante počistiti jednom za svagda. Ljuta je baka Nada. Jednu su joj Republiku već razjebali. Ovu sada ne da i gotovo!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here