Kada počinje nastava?

Autor:Marjan Gašljević

Koga briga!

Valjda je 34-ti dan štrajka u hrvatskim školama, ili koji već. Koga briga!

Već i dječica prestaju podržavati štrajk. Dopizdio im kućni teror. Bar mojim unucima koji su se isprva tako radovali štrajku i zdušno ga podržavali kao i sam. Sada su po cijele dane sa mnom i sa bakom, a mi, ma koliko se trudili, ne možemo im kvalitetno ispuniti dan. I ako osobno ne fermajući vremenske prilike volim s njima izaći iz kuće i potražiti neku zanimaciju na svježem zraku, za svih tih dana već sam potrošio ideje. Vani, uglavnom, muljavo, vlažno, maglovito, blatno i mokro. Neki dan malobrojni me prolaznici, a više ih viri iz zavjesa začuđeno gledaju dok se ulicom do guzice blatnjavi i mokri vraćamo s kupališta gdje smo se poigrali. Niti na školskom igralištu žive duše. Kod kuće pak svakodnevno baka i ja izvodimo „nastavu“. Najprije teška, rovovska bitka da bi se uopće izvadile knjige iz torbe pa onda ponavljamo gradivo koje su prošli na ono nešto sati nastave. Ispisujem radne listiće. Ma ne, nije to to.

Sam sam umoran od tog nesretnog štrajka. Imam osjećaj da se, nekako, otkinuo.

U usputnim razgovorima sam s nekim učiteljima u principu izbjegavao razgovarati o štrajku. I njima to nekako odgovara. Imam osjećaj da su i sami umorni od njega. Neki od njih potiho izražavaju sumnju u efikasnost i nužnost samog štrajka pa sve do onih koji euforično zazivaju nastavak do pobjede. Koje pobjede?

Slušajući mnogobrojne informacije koje nam prenose mediji izuzetno je teško zaključiti što se u stvari događa i tko je u kojem rovu. Čas zapjenjeni sindikalci zazivaju „revoluciju,“ čas cvile zaklinjući se u dobrobit djece. Oni iz drugog rova nešto su manje zapjenjeni i ako se tu i tamo netko otkine, mantraju neke prazne mantre pokušavajući zavaditi službenike i namještenike koji primaju plaću iz državnog proračuna.

Učitelji zazivaju dostojanstvo koje se, kako mi se čini, temelji na razlici njihovih koeficijenata i koeficijenata nekih uhljeba iz javnoupravnog aparata. Da pipkanje po koeficijentima nikako ne odgovara Premijeru svakome je jasno. Ma koliko se on trudio „uvaliti“ učiteljima povećanje plaća koje je s sada „izlicitiranim“ iznosima tristotinjak milijuna prepišalo famoznih 6,11 povećanja koeficijenta s kojima se startalo, oni nikako da zagrizu udicu inzistirajući upravo na tim nesretnim koeficijentima kao na nekoj „Potvrdi dostojanstva“.

Samo traženje dostojanstva na ulici nekako mi je „ogadilo život“ još od onog famoznog šatora u Savskoj. Posljedice znamo.

I tako se, mislim, štrajk prosvjetara, kako rekoh, otkinuo. Da je Premijer, kako kažu štrajkaši, podcijenio učitelje, je. Međutim moramo li svi mi biti taoci mjerkanja visine ičijeg egoizma. Pitanje je, bar ga sebi postavljam, gdje su odjednom nestali svi oni koji su se kleli u obrazovanje. Vrdoljaka ni od korova, a ministricu Divjak više gotovo nitko ne uzima za ozbiljno. Nestali su i svi drugi Plenkovićevi „neprijatelji“- kako oni oporbeni tako i stranačke mutikaše koji su već ranije ošacovali da bi mogli zasjesti na njegovo mjesto. Kao da svi čekaju da on „rikne“ a to ne moraju oni zazivati –  to su prepustili euforičnim štrajkašima i zapjenjenim sindikalistima koji su počeli intenzivno zazivati Plenkovićev odlazak. Prisjetite se, međutim, sindikalaca koji su, odjednom, završili na stranačkim listama pa i u Saboru. Oporbenjaci na vatru samo tu i tamo nabace koju klipicu tek toliko da se pokažu.

Sve poslije je stvar čiste matematike.

Osobno sam itekako iskusio kako to izgleda kada vješti, beskrupulozni političari u svoja kola upregnu radnike, službenike ili druge tražitelje svojih prava u štrajku. Neki će kazati da je ovo moje promišljanje nekakva „teorija urote“ s pokušajima odgovaranja od štrajka. Međutim, stvarno, što ako dođe do pada Vlade što mnogi svjesno ili nesvjesno zazivaju. Štrajkom, odjednom, prijete i poslodavci ali i policajci i drugi u javnim službama. Kontroli se, očito, otkinulo mnogo toga. Da li bi sada da Premijer i prihvati 6,11 prosvjetarima takvo rješenje „smirilo duhove“ puštene iz boce?

Ljudi, izbori su na pragu. Predsjednički, manje više. Odmah poslije inaguracije slijede unutarstranački izbori Vladajuće stranke koji će itekako usmjeriti i oblikovati Hrvatsku u narednom razdoblju. Do tih izbora je vrlo malo vremena a ulog je iznimno, ovaj puta, visok.

Kako rekoh, sve je stvar čiste matematike. A Vi računajte. Kako bi, recimo, Ronaldo ili Messi izašli sami odigrati nogometnu utakmicu protiv jedne Segeste u punom sastavu? Ma bili oni najbolji nogometaši svijeta, sami nemaju šanse. Da, ulog je sada daleko veći od 6,11 posto.

A kad počinje nastava?

Koga briga?

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here