Advent

Autor: Aleksandar Olujić

Počelo je vrijeme pripreme za blagdan Božića, došašće ili advent. Ovog dana započinje i crkvena ili liturgijska godina u Katoličkoj Crkvi i drugim crkvama zapadnog kršćanstva. To je vrijeme iščekivanja, nade, budnosti i čežnje. Prvi dio došašća je vrijeme pripravljanja za Kristov dolazak, kada bi se prema vjerovanju trebao dogoditi Sudnji dan, a u drugom dijelu se vjernici pripremaju za rođendan Isusa Krista.

Došašće je nekada bilo vrijeme posta i trajalo je od 11. studenog do 6. siječnja, sve dok Papa Grgur I. Veliki u 6. stoljeću nije uveo da se ono slavi 4 tjedna, istovremeno ukinuvši post. Usprkos tome vrijeme došašća je ostalo doba kada se uzdržava od velikih slavlja i u njemu se uz slavljeničke nalaze i sadržaji koji imaju veze s pokorom. Iako advent može najranije početi 27. studenog, u hrvatskom narodu, naročito u BiH, postoji običaj da se za njegov početak uzima blagdan sv. Kate, 25. studenog, pa odatle i poslovica: “Sveta Kata zatvara vrata”, čime se hoće reći da od tada do Božića nema vjenčanja niti proslava.

U novije vrijeme običaj je da se u ovo vrijeme na stol stavi adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje došašća. Adventski vijenac se plete od zimzelenih grančica. Borove i grančice božikovine u njemu su simboli besmrtnosti, cedar snage i izlječenja, a lovor pobjede nad patnjom i grijehom. Božikovina u vijencu, prema engleskom vjerovanju, simbolizira još i Isusovu krunu od trnja koju su mu rimski vojnici stavili na glavu tijekom Muke.

Četiri svijeće u vijencu simboliziraju, osim nedjelja došašća, još i stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. U dobrom dijelu katoličanstva je običaj da su tri svijeće ljubičaste a jedna ružičaste boje, budući da je liturgijska boja došašća ljubičasta a treće nedjelje, “Gaudete” (Radujte se), može se zamijeniti ružičastom bojom. Zbog toga se ružičasta svijeća pali treće nedjelje. Svijeće mogu biti i u drugim bojama, pa je tako raširen običaj da su u adventskom vijencu po jedna ljubičasta, crvena, ružičasta i bijela svijeća (Izaijina, Ivanova, Josipova i Marijina) koje se pala tim redosljedom. Ima i drugih kombinacija boja tako da su u dijelovima Njemačke sve svijeće crvene, u Norveškoj ljubičaste dok u Irskoj uz četiri ljubičaste stoji u sredini vijenca jedna bijela svijeća. Vijenac (krug) simbolizira vječni život kroz Uskrsnuće, njegova zelena boja nadu i život a svjetlost svijeća dolazeći Božić koji će svojom svjetlošću obasjati svijet.

Običaj stavljanja na stol adventskog vijenca, kao i izrada adventskog kalendara, nastao je u 19. stoljeću među protestantima u Njemačkoj, ali se proširio i među katoličkim vjernicima. Prvi adventski vijenac napravio je 1839. luteranski teolog Johann Hinrich Wichern, osnivač evangelističke diakonie blizu Hamburga unutar koje je bila zaklada za djecu koja su živjela u vrlo teškim socijalnim i životnim uvjetima i za mlade prijestupnike. Budući su djeca za vrijeme adventa stalno pitala kada će konačno Božić, on je od starog drvenog kotača napravio vijenac na kojemu je bilo 20 manjih crvenih i 4 velike bijele svijeće. Za svaku adventsku nedjelju se palila bijela svijeća a manje, crvene za svaki dan između nedjelja. Ovaj adventski vijenac, koji je prvenstveno služio kao kalendar, poznat je pod nazivom Wichernov adventski vijenac. Iz njega se razvio vijenac s 4 svijeće, a od 1860. i praksa da se izrađuje od jelovih grana umjesto od kotača. Običaj se proširio i među katolicima pa je tako 1925. u Kölnu postavljen prvi adventski vijenac u katoličkoj crkvi. Njemački iseljenici su običaj donijeli u Ameriku gdje se isti brzo proširio najprije među njemačkim luteranskim iseljenicima potom i među drugim kršćanskim zajednicama, a iz SAD-a onda po cijelom svijetu.

Adventski kalendar je također nastao među protestantima u Njemačkoj i služio je za odbrojavanja dana do Božića. Bogatiji su u tu svrhu vješali svaki dan po jednu sliku na zid, a siromašni su jednostavno na vratima ili zidu kuće kredom nacrtali 24 pruge, te su djeca mogla svaki dan obrisati jednu i na takav način odbrojavati dane do Božića. Početkom 20. stoljeća pojavili su se prvi tiskani adventski kalendari, a 1930. je litograf iz Münchena, Gerhard Lang, za djecu napravio kalendar s prozorčićima u kojima su bili keksi, pa su mališani mogli svaki dan pojesti jedan keks. Ubrzo nakon toga napravio je i kalendar s čokoladicama umjesto keksa.

Kao i adventski vijenac tako je i i advenski kalendar brzo stekao popularnost pa se danas razne varijante istog mogu kupiti praktično u svakom dućanu.

Od hrvatskih narodnih adventskih običaja važni su u puku omiljen odlazak na Zornicu koji, pošto se treba ustati rano u jutro da bi se stiglo na misu, ima značaj pokore jer se na taj način vjernici odriču od sna, te sijanje božićne pšenice, koja je simbol plodnosti, obnove i novog života. Pšenica se obično sije na sv. Luciju ili na sv. Barbaru, a zanimljivo je da je sijanje božićne pšenice osim kod nas običaj još samo u Portugalu i južnoj Italiji.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here