Predstavljanje knjige Jelene Trpković: Sisak – Dubrovnik, Pisma ljeta 1980.

Jelena Trpković - Sisak 1980. / fotografija iz osobne arhive Jelene Trpković

Autor: Aleksandar Olujić

„Ne pišem ti danima, nikako da ostanem sama. Na sreću, ljudi su simpatični, pa mi ne pada teško. Inače, mnogo sam više očekivala od grada, a manje od ljudi. Suprotno je. Grad je bez fizionomije, ljudi su duhoviti i ljubazni. Stigli smo u 6 h ujutro. Voz je kasnio sat vremena u polasku…“

Ovim riječima započinje pismo Jelene Trpković upućeno Milanu Milišiću, napisano jednog petka 13., u srpnju mjesecu 1980. godine i ubačeno vjerojatno u neki žuti poštanski sandučić negdje u Sisku. Možda baš onaj koji je nekad stajao kod ulaza hotela Panonija. Hotela u kojem je Jelena stanovala tijekom svog boravka u Sisku dok je sudjelovala u radu kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. Pisma, odnosno dijelovi pisama koja je te godine akademska slikarica Jelena Trpković pisala iz Siska svojoj ljubavi u Dubrovnik, čine prvi dio ove knjige za koju Đuro Tadić u svom predgovoru piše kako je „zapravo portret jedne izuzetne žene ostvaren upravo njenom, često korištenom, slikarskom kombiniranom tehnikom“.

Kažu ljudi kako zapravo nema slučajnosti. Po njima sve ono što se dogodi ima svoju svrhu i dio je nečeg puno većeg od nas samih. Ne vjerujete? Znate što, u tom slučaju bilo je potrebno zaista mnogo slučajnosti da se ova knjiga „dogodi“: da se jedna mlada znanstvenica vrati iz Amerike u Split, da se uspostavi njena suradnja (i suradnja njene Akademije) sa sisačkim Muzejom i Konzervatorskim uredom u cilju očuvanja Parka skulptura ŽS, da ta mlada znanstvenica u svom istraživanju stupi u kontakt s umjetnicima iz željezarine kolonije umjetnika i uspije nagovoriti većinu od njih da još jednom posjete Sisak, te da jedna od tih umjetnica sa sobom ponese intimna, ljubavna pisma, relikvije koje je godinama čuvala i dozvoli Sagiti Mirjam Sunari (tako se naša splitska znanstvenica naime zove) da ista uzme u ruke i pročita, pa da onda za to sve dozna jedan sisački zaljubljenik u umjetnost imena Đuro Tadić i da oni uspiju nagovoriti Jelenu na pisanje knjige.

Slučajnost?

Ovu duboko intimnu knjigu, koje da nije bilo Siska i Željezare možda nikada ne bi bilo jer bi onda oni koji su pisali ta pisma ljeto proveli isprepleteni u zagrljaju na dubrovačkoj plaži šapućući jedno drugo u uho bez potrebe da pišu jedno drugom, sisačkoj će publici biti predstavljena u četvrtak, 5. prosinca 2019. u 18 i 30 u hotelu Panonija. Osim autorice same i urednika Đure Tadića, promociji će nazočiti Urša Raukar, Sagita Mirjam Sunara, Petar Gudelj, Enes Kišević i Mile Stojić.

„Ljubav u doba kolere. Tako bi se, tim marquezovskim naslovom, mogla označiti intimna prepiska dvoje istaknutih umjetnika uoči raspada Jugoslavije. Beogradska slikarica i dubrovački pisac razmjenjivali su pisma, kao čisti rukopis ljubavi, dok se posvuda oko njih pripremao »rukopis« mržnje, koji će uništiti jednu veliku državu, a cijelo jedno pokoljenje strovaliti u nesreću i propast.“ (Mile Stojić)

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here