Sa sisačke „Strieglove“ šetnice

Autor: Marjan Gašljević

Sisačka šetnica „Slave Striegla“ dobila je novo, svečarsko, predbožično ruho. I dok se je na jednoj strani održavala svečanost otvorenja „Holandske kuće“ a na drugoj, „Kod sata“, zagrijavanje za doček Svetog Nikole ( i Krampusa, naravno ) šetnicom su povezana ova dva događaja tako da su građani iskoristili priliku prošetati, kako od događaja do događaja tako i kroz „tunel“ kojemu, večaras nije „svjetlo na kraju“ već mrak a sam „tunel“ čini niska stiliziranih kuglica za kićenje bora koje čine taj svjetlosni tunel.

U igru raznobojnih svjetlosnih instalacija uključila se i Kupa koja, utonula u mrak i izmaglicu, samozatajno reflektira izvore svjetla s obale. Sve ovo na zaseban način okriljuje sisački „Stari most“ oivičen nenametljivim svjetlosnim nizom kojeg Kupa jednostavno upija tako da se njegov odbljesak jedva naslućuje.

I dok šetači korak po korak idu „prema kraju tunela“, u mrak, na jednu ili drugu stranu Matoš strpljivo sjedi na svojoj klupi usprkos prohladnom povjetarcu koji ovdje iznad Kupe nešto i nije milosrdan promatrajući ovu lijepu vinjetu. O čemu razmišlja svojom brončanom glavom?

A o čemu razmišlja Slavo Striegl koji je došetao skoro do kraja svoje šetnice? „Dok hodam slikam.“ Zahvaljujući svojim slikama još će dugo, dugo „hodati“ i kada mi današnji „hodači“ nećemo.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here