Gdje živiš u Petrinji?Preko pruge!Koje pruge?

Autor:Miroslav Šantek

U KVARTOVSKOM KAFIĆU NA ULAZU U SISAK

I konobarica i gosti kvartovskog kafića na samom raskršću cesta prema Sisku i Novom Pračnu su zagledavali za naš stol. Zanimalo ih je zašto neki novinar razgovara s upaljenom snimalicom za stolom “njihovog” kafića s jednim gostom, a taj moj sugovornik je bio vrlo uzbuđen. Zvao se Dominko Kasalo iz Mošćenice i izrevoltiran dugogodišnjim udaranjem automobilskih kotača po nepostojećem željezničkom prijelazu nekadašnje pruge Karlovac – Glin – Petrinja – Sisak, na ulazu u Sisak, odlučio je krenuti u akciju. Obavijestio je sve nadležne institucije da želi da se taj prijelaz sanira, izvade željezničke tračnice i sve se zauvijek prekrije asfaltnim slojem. Bio je spreman i leći na prugu i zaustaviti promet. Lokalni mediji osim PS portala nisu objavili tu priču, ali i to je bilo i više nego dovoljno. Vijest o njegovom naumu je pročitana, a on je nažalost, odmah poslije toga završio u bolnici jer je teški srčani bolesnik. Neki dan mi ta prošloljetošnja priča pade na pamet dok sam prelazio preko tog mjesta koje je u ovom trenutku potpuno prekriveno asfaltom.Ali i u Petrinji je ma kako to smiješno zvučalo kraj nebrojenih rupa na cesti zbog projekta Aglomeracije, bilo ljudi koji su zahtjevali sličnu stvar na više petrinjskih prijelaza gdje su ostale tračnice na koje desetljećima bezrazložno udaraju kotači automobila.

Dominko Kasalo na željezničkom prijelazu na ulazu u Sisak kod Novog Pračnog. Foto:M.Šantek

NIJE BILO VIŠE VRSTA JOGURTA, ALI BIO JE ŽELJEZNIČKI KOLODVOR (A ODMAH PORED NJEGA I AUTOBUSNI) U PETRINJI

Da. Istina je. Imala je Petrinja u ta vremena iza željezne zavjese bez više vrsta jogurta uređen željeznički kolodvor, a odmah pored njega uređen autobusni kolodvor. Imala je i održavanu željezničku prugu, dolazili su vlakovi puni putnika, radnika, tereta, svinja za potrebe Gavrilovića, za Kodrićevo, za vojsku… Taj dio grada uz samu Željezničku ulicu i tadašnju ulicu Milana Ratkovića je vrvio životom. Kao klinci, mi koji smo odrasli uz tu prugu sjećamo se kako vlak kad bi ulazio na kolodvor bi se oglasio sirenom, a stotine ljudi su izlazile iz njega. Ranim jutrom, sve bi bilo prepuno radnika koji odlaze do Gavrilovića ili dalje do Capraga i tamošnje Željezare i Rafinerije. A onda je došao rat. Vlakovi su zauvijek stali. Rat je prošao, ali vlakovi više nikad nisu krenuli sa željezničke stanice Petrinja.Raslinje je sve počelo prekrivati, došle su razne životinje, ambrozija, sve žive nevolje su se počele odražavati na stanovnike koji su živjeli uz samu nekadašnju prugu, potpuno zapušteni okoliš je prekrio trasu pruge s koje su žurno skinute šine jer staro željezo itekako vrijedi. Ponekad bi neki lokalni političar pokušao uhvatiti neki jeftini politički bod pa rekao da će njegovi partijaši sve učiniti da se ponovno pokrene pruga, ali zadnjih godina samo šute. O toj pruzi više nitko ne razmišlja.Njeni ostaci prolaze pored velikog trgovačkog centra u kojem hvala bogu, danas ima više vrsta jogurta i narod doista može uživati u tome. Ali i dalje, neki Petrinjci bi, baš kao u ta željezna vremena za nekoga tko živi u tom ogromnom dijelu grada rekli da živi – preko pruge.

Aglomeracija je zauvijek izvadila pragove i željezničke šine na prijelazu Brezje – Antolčeva. Foto:M.Šantek
Današnji izgled nekadašnjeg željezničkog kolodvora Petrinja. Foto:M.Šantek

NEMA VIŠE PRUGE NA PRIJELAZU BREZJE – ANTOLČEVA

Ovih dana, radnici koji provode projekt Aglomeracije uhvatili su se u koštac s jednom od rak rana tog projekta – Antolčeve ulice koja na svom početku pored tog nekadašnjeg željezničkog prijelaza je prepuna rupa i stvarno godinama jako loše održavana. Strojevi kopaju i situacija se iz dana u dan popravlja. Promet je često na tom dijelu dok traju radovi ili potpuno zatvoren ili jako otežan, a primjetili smo da su počistili od raslinja dio trase nekadašnje pruge,izvadili zaostale željezničke pragove i izvadili tih par metara šina koje su bile i neka udarajuća uspomena na vremena koja se više nikada neće ponoviti. Pruge više nema. Jutros smo primjetil i da je postavljen visoki ivičnjak i nema sumnje, slijedi asfalt na tom dijelu Antolčeve. Prestat će muke svih stanara koji žive “preko pruge”. Dominko Kasalo da vidi ovaj prizor izvađenih pragova i ostataka šina bi bio vrlo sretan i zadovoljan. Jedna žena mi je rekla da je s jogurtom najbolje jesti žitne pahuljice.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here