na mom pragu

podugo te nema
tu..na mome pragu
gdje cvjetaju azaleje
krojene po mjeri tvoga dlana
na krov se spuštaju oblaci
tusto iz njih kaplje
kiša zrelih meteora
vrti se u krug
predugo su oči otvorene
pjevaju pjesmu
skladanu guščjim perom
a zima je i hladno je
prsti se blagdana uvlače
pod tanku kožu misli
čitam kipuću pjesmu
netom ispalu iz mene
brojim korake tvog odlaska
trag im još stoji
na gluhim ušima ulice
koju smo danas čedno prošli
sličili smo na par..na dvoje
stari je cement drhtao
od naše bliskosti
srca još žive taj trenutak
iza zatvorenih vrata
brojim nam današnje otkucaje
tek sutra ću svjesno znati
da..znati..osjećati..
dragi..predugo te nema
tu..na mome pragu..

Boba

Foto:Cobra

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here