Nema više naših malih papalina – sve se jutros pojelo

Autor:Miroslav Šantek

Ima na zagrebačkom Dolcu jedan mali kafić-restorančić, stvoren za sve prodavače koji svoju robu prodaju na tom placu u središtu metropole da na brzaka nešto pregrizu, popiju kavicu, drmnu jednu ljutu i nastave s poslom. To je toliko tijesni i mali prostor da je sreća ako uhvatite mjesto, a u njemu se uvijek širi miris prženih papalina. Ukusne su i dobre. I jeftine s obzirom da se nalazite na stotinjak metara od Trga i Katedrale.

Bolji poznavatelji muzičkog opusa Momčila Bajagića Bajage znaju da na njegovom prvom albumu Pozitivna geografija iz 1984. postoji jedna neobična i vrlo zanimljiva pjesma koju je Bajaga otpjevao na zagrebačkom kajkavskom govoru, a spominje te papaline – Nema više naših malih papalina.

Badnjak je 2019. Vrlo je toplo, visoko u plusu za ovo doba godine. Na petrinjskom placu su se naredali prodavači borova. Posao im ove godine baš i ne ide. Ljudi sve više koriste bezvremenske i uvijek svježe umjetne borove koje samo poslije upotrebe sklope u kutiju i stave na ormar do idućeg Božića. Ali primjećuje se kako se dobro prodaju jeftini ukrasi – svjetleće lampice, kuglice, nakit koji ide uz tu priču……

I pored tih borova i uličnih prodavača u zraku mirišu papaline. Grad Petrinja je odlučio počastiti građane s pedesetak kilograma papalina pripremljenih u Bjekić kuhinji, a s ostalom ekipom poslužitelja, fertun i rukavice je odjenuo i gradonačelnik Darinko Dumbović i građanima dijelio porcije papalina. Pozvao je građane da se pridruže večerašnjoj tradicionalnoj petrinjskoj polnoćki i pogledaju Petrinjske betlemaše i ljude koji će zasvirati i zapjevati u parku ispred crkve sv. Lovre.

Posni je dan. Badnjak. Pečenice su već ispečene. Baš kao i sva moguća jela koja idu uz nju. I kolača ima kao u priči. A ni s raznim pićima ne oskudijevaju petrinjska domaćinstva. Jest da je po pravilu sve to spremno za ponoć i Božić kad se obilno jede i gosti, ali i jutros već mnogi grickaju komadiće pečenica, onako, usput, a ove ribice u mom tanjuru na petrinjskom placu me podsjetiše na tu staru pjesmu i na zagrebački kafić gdje ne vrijede stihovi – Nema više naših malih papalina. Tamo ih uvijek ima.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here