Te prizore možete vidjeti samo u tom gradu na obali Kupe i Petrinjčice

Autor: Miroslav Šantek

Oko 25 minuta je ostalo do ponoći i dolaska novog Božića. Na nebu se rasprsne pokoja vatrometna raketa, poneki razuzdani vozač naglo prekine brzu vožnju kad ugleda policijsko vozilo parkirano na rubu gradskog parka, sve više ljudi sa svih strana pristiže prema svjetlima parka – te zelene oaze usred Petrinje. Kućice s pićem i hranom dobro posluju, širi se miris kuhanog vina kroz prohladnu noć, a crkva sv. Lovre u svoje odaje prima mnogobrojne vjernike – Božić je pred vratima.

Oko mene grupica starijih građana glasno razgovara kako im nije jasno zašto se kolona ljudi koju iščekuju da se pojavi kroz noć ne dogovori i krenu ranije, pa da već u 11 sati svi se sat vremena druže i pjevaju Božićne pjesme. Ovo im je kažu prekratko. Dvije, tri pjesme i kreće misa. Gledamo u noć. Prema dugoj, ravnoj Gajevoj ulici. Ulica je jako široka. I neobično pusta. Ne prolaze automobili. Tek kad se oči naviknu na mrak, pojave se tamni obrisi velike skupine ljudi koja hoda sredinom ulice. Potpuno filmska scena koja se definitivno ne može vidjeti nigdje drugdje već u Petrinji. Ti ljudi su stanovnici tog dijela grada i svake badnje noći, tik prije polnoćke izađu iz svojih kuća, stvore veliku povorku koja s te istočne strane glasno raspjevana krene prema parku i crkvi sv.Lovre.

Ali ni zapad ne spava. I iz tog dijela grada nazvanog Kaniža, drugom, također ravnom ulicom kreće se također raspjevana povorka ljudi koja će se spojiti sa svojim istočnim prijateljima i zajedno zasvirati i zapjevati. Taj trenutak je uvijek vrlo spektakularan. Odjednom u park s dvije strane uđe jako puno ljudi, spoje se ispred glazbenog paviljona i glasno zapjevaju stare božićne pjesme. Zrakom prostruji neka čudna, topla energija, skupina jako i bzo raste, prilaze drugi ljudi, svi se smiju i pjevaju.Svi su u ovom trenutku dobre volje i svi su zaboravili svakodnevne probleme i brige. Bar na ovu za kršćane svetu noć. Ali Božić je doista puno veći događaj od same duhovnosti. Možete ga osjetiti i ako niste vjernik i nemate s tim blage veze. U svakom slučaju filmske kamere bi mogle snimiti scene kakve nigdje drugdje ne možete vidjeti već ovdje.

Misa kreće i tu se moja priča prekida.I mnogih drugih. Odlaze prema kafićima. Noć je tek počela. Ispred nas su se na stolu nakotile pive, cigaretni dim, zgodne djevojke u prolazu, sa zvučnika stihovi o nekoj Marini koja na neku čudnu foru misli da zna što treba da čini u društvu frajera… Sretan Božić svakome.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here