Performans Philipa Cornera u Galeriji Striegl

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić

U sklopu projekta „Drugi aspekti/Other Aspects“ koji je rezultat suradnje između Instituta za istraživanje avangarde, kolekcije Marinko Sudac i Gradske galerije Striegl otvorena je izložba jednog od osnivača globalnog umjetničkog pravca Fluxus -Philipa Cornera.

Performans No Notes Nonce umjetnik je izveo u večeri otvorenja Holandske kuće, dugo očekivanog događaja kojim je ova prepoznatljiva arhitektura  dobila novu funkciju, a ujedno je zaustavljeno propadanje koje je desetljećima na kući ostavljalo tragove prolaznosti i nemara. Bučno otvorenje, mnoštvo publike i nezaobilazni vatromet bilo je fina uvertira za Cornerov performans koji promovira tišinu  za koju autor ističe „da otvara akciju, spontanost, buku, upravo suprotno od tišine“.

Philip Corner ‘No Notes Nonce’ / foto: izvor Galerija Striegl

Na podiju je starinski klavir, assamblage, nekoliko dana prije performansa posječene su mu žice, stolica, note, zelenokosa stara plesačica dojmljivog izgleda i začuđujuće gipkosti i On. Prilazi klaviru i spušta se prema stolici dugo, polako, čini se cijelu vječnost. Za to vrijeme Zelenokosa pleše oko ranjenog instrumenta, ispod njega, provjerava je li sve na mjestu, namješta stolac, gleda ga duboko, začuđeno, zaljubljeno. Slobodno se tumači odnos tijela, tišine i galerijskog prostora. Skroz sam zbunjena prizorom jer kao da sam ga već vidjela, a znam da nisam. Likovi poput Cornera se ne zaboravljaju. Jako me podsjeća na filozofa Supeka, pa tko bi takve ljude mogao zaboraviti? I tada mi sine- austrijski redatelj Michael Haneke i njegov Oskarom nagrađeni film Amour. Glume Jean Louis Trintignant i Emanuelle Riva koji zajedno imaju preko 160 godina. Nevjerovatna priča o starosti, bolesti, nesreći, ali iznad svega o ljubavi. I oni su vezani uz glazbu i klavir, i oni su vrlo stari i prepušteni sami sebi. Sve je dobro dok se žena ne razboli i počne zaboravljati događaje, ljude, porodicu i na kraju ljubav. To je trenutak kojeg privrženi partner ne može razumijeti i uguši je.

Philip Corner ‘No Notes Nonce’ / foto: izvor Galerija Striegl

Očarana sam gledala supružnike, jer me performans asocirao na taj nezaboravan film. Nakon izvedbe prišla sam Corneru i rekla mu da mi je jasna fluxusovska poetika kroz propitivanje umjetničkog predmeta, odbacivanje pojma visoke umjetnosti i približavanje javnosti, ali da mi je najjača senzacija upravo asocijacija na film Amour. Začudo umjetnik ga nije gledao. Rekao je da će to svakako učiniti.  Budući da Fluxus i poima umjetnost kao interdisciplinarni događaj sigurna sam da će biti zadovoljan što je neko u drugom mediju postigao identično viđenje umjetnosti, života, tišine i smrti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here