Hrvatski izborni oksimoron

Autor: Marjan Gašljević
U Hrvatskoj smo se poodavno pomirili s činjenicom da nam, nekada i najključnije, političke odluke donose glasači koji niti su rođeni u Hrvatskoj niti u njoj žive, a kamo li da plaćaju porez a, bome ima ih, koji ne bi znali na globusu niti pokazati gdje je ta Hrvatska. Na taj i takav izborni sustav u Hrvatskoj bilo je dosta primjedbi i stalna su njorganja na društvenim mrežama, međutim, priča je, privremeno, šutnuta na sporedni kolosijek posebno poslije „brojanja“ notornog Lovre podupiratelja referenduma za promjenu izbornog zakona. Naravno, Lovro ih je „kvalitetno“ prebrojao i, naravno, nije bilo dovoljno potpisa.
Jutros, na izborni dan, gledam informativne emisije koje kao udarne vjesti donose izvješća s izbornih mjesta u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. U mrklom mraku dosta prije službenog otvaranja biračkih mjesta glasači se guraju zauzeti najbolje mjesto da utrče i „izaberu“ svog kandidata. Nevjerojatno je kolika je revnost istih tih glasača (ne, oni nisu birači jer ne biraju već glasuju) da toliko urane da bi glasali za kandidata koji će biti predsjednik neke druge države? Kako, istovremeno nisu revni birati i izabrati svoje predstavnike vlasti u državi u kojoj žive? Naime, primjerice u Mostaru, gradske vlasti nema godinama, a jutros se starci kotrljaju niz stepenice gurajući se da bi kao, birali, tko će biti na čelu Hrvatske.
Izborni oksimoron je, pak, u činjenici da je jučer iz Hrvatske na „tjedan hrvatskog skijanja“ otišlo stotinjak tisuća birača koji su rođeni, koji žive i koji plaćaju porez u Hrvatskoj. I oni su se gurali ali na graničnim prijelazima da bi što prije došli „prijeko“. Maksimalno licemjerno je kazati da su ti isti birači mogli putem ranije podnijetog zahtjeva svoje biračko pravo prenijeti na neko biračko mjesto u inozemstvu gdje će „skijati“. Koja će budala potrošiti skupo plaćeni skijaški dan  da od mjesta skijanja do diplomatskog predstavništva najbližeg tom mjestu izađe na izbore? I inače to „hrvatsko skijanje“ na neki je način licemjerje prve klase jer gledajući sve što se oko njega dešava ispada da u Hrvatskoj ostaju samo bokci i moroni koji nemaju para i ne znaju skijati. Čudi me kako se nitko nije „digao na zadnje noge“ kada je djeci koja će ići, kao, na skijanje oprostio i opravdao tjedan dana izostanka s nastave. Eto, i službeno smo naše klince podijelili na „markirane“ i „lidliće“. Bitno je poslije kazati „bio sam na skijanju“ makar niti asfaltiranom ulicom ne znao hodati ali i osuditi „Bosance koji nam izabraše vlast“.
I tako u BiH se glasači guraju da bi glasali pa nam poslije pokazali „prosti prst“ kada sjednu uplate na račun bolnice u Mostaru, sveučilišta u Širokom, samostana u Tamo Negdje, sajma sitne i krupne stoke u Orašju, …… možda i koja „stotica“ odmah u busu koji ih samo za te namjene vozi iz neke njihove vukojebine.
„Skijaši“ će se pak poslije upirati u Hrvatskoj da se „izađe na ulicu“ zbog manjka novca u zdravstvenom sustavu, jednodnevnih diploma iz susjedne nam BiH s ćirilićnim žigom kojemu se u sredini još uvijek kočoperi petokraka, zbog nedostatka autobusnih linija na Banovini, Kordunu, Lici, Gorskom Kotaru, Ravnim Kotarima, Slavoniji i Baranji.
Ne kaže stara poslovica da „građani imaju vlast kakvu zaslužuju“ a egzaktni primjer naprijed izrečenim tvrdnjama je jučerašnji prosvjed u Zagrebu. Ta tko im je izabrao vlast protiv koje prosvjeduju?
I što na kraju? Sanjkajte se glasači, sanjkajte, mi se brinemo da se dobro nasanjkate.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here