Priče i romani profesora fizike Dalibora Perkovića: „Banijska praskozorja“ u SF noveli

Autor  Antun Petračić

Ako ste imalo dublji, jači, strastveniji i trajniji znalac, ljubitelj, sljedbenik, čitatelj  SF literature, ove naše na hrvatskom jeziku – moralo bi vam nešto značiti ime i prezime Dalibora Perkovića.  Ako ne znate tko je, sada vam pružamo priliku upoznati literaturu 47-godišnjeg gospodina dijelom života vezanog uz Petrinju, po struci profesora fizike, s radnim mjestom  stalnog predavača na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, u kojem živi i zarađuje za život ( i hobije), a u slobodno vrijeme piše i objavljuje znanstveno – fantastične priče i romane.

Do sada je „izmislio“ desetke  pripovijesti i „obradio“ tri romana, zadnji je tiskan u rujnu prošle godine…

-Na ove sadržaje sam  „zakačen“ još od sedmog razreda Osnovne škole u Petrinji, od tada ih redovno čitam i pratim, čak sam i crtao stripove na ovu temu, a  počeo pisati 1990. i od tada ih objavljuju u specijaliziranim publikacijama. Član sam zagrebačkog društva SFera, u časopisu ove udruge tiskano je nekoliko priča, a  pripovijetka Valberg sastavnica je zbirke „Dnevnici entropije“, iz 1996. Tri godine kasnije u zbirci „Krhotine svjetova“ moja je novela „Banijska praskozorja“ interno  nagrađena u sklopu SFere. 2003. u novoj zbirci „Djeca olujnih vjekova“ opet je moja nagrađena čista fantastika „Preko rijeke“. Još mi je i priča „Djeca Božja“ u projektu SFere među 12  autora. „Sva krv čovječanstva“ s potkom na priču Valberg, što je ime junaka, prvi je samostalni roman započet 2002., a izdan 2005. Lanjske jeseni objavljen je drugi samostalni roman „Rakova djeca“ – najvažniji sažetak svoga  literarnog djelovanja, u kojem je još priča i novela, opisuje nam Dalibor Perković.

( Iz osvrta u medijima: U pričama Dalibora Perkovića do rješenja se dolazi na teže načine. Njegove likove očekuje puno napora, i fizičkih i psihičkih, oni prolaze kroz naporne borbe i krvave avanture, oni na sebi moraju iskušati teškoće da bi ih uopće mogli savladati, oni se u opasnim iskušenjima mijenjaju, i često se na kraju pitaju je li ishod bio vrijedan tolikoga truda. Na početku su obično u službi nekoga sustava, bilo vlasti, bilo vjerovanja i predrasuda, iako mu nisu bespogovorno odani. Vole razmišljati svojom glavom, čak i kad je ta svojeglavost protivna naređenjima ili usađenim uvjetovanostima. Njih režimi koriste za obavljanje opasnih zadataka o kojima ne smije biti preživjelih svjedoka, zato od junaka lako prerastaju u žrtve, od progonitelja postaju subverzivni bjegunci. Perković suvereno vlada dočaravanjem napetosti i akcije, odlično transformira karaktere svojih likova i suočava ih s okruženjem u kojem opasnosti rastu kako se događaji razvijaju. U zbirci Preko rijeke sakupljene su četiri podulje priče, i svaka nam od njih nudi izuzetno bogatstvo doživljaja…  Tako priča Banijska praskozorja, s izuzetno originalnim zapletom smještenim u ozračje Domovinskog rata. Iza linije fronta, u srpskoj pozadini, ruši se svemirski brod, a slučaj zajedno istražuju dvojica bivših prijatelja, jedan naš i jedan njihov. Obojica su vrlo motivirani jer su prije dosta godina, u vrijeme mira, bili svjedoci jednom izvanzemaljskom posjetu s tragičnim ishodom. U njihovom traganju za ostacima pale letjelice i eventualno preživjelim izvanzemaljcima prelama se mnogo toga iz njihovih negdašnjih zajedničkih dana, i njihove bliže prošlosti koja krije mnoge mračne tajne. Priča kulminira i raspleće se na sasvim neočekivani način, iznenađujući i bolan, i za likove i za sve što oni predstavljaju… Davor Šišović u Glasu Istre, preporuka Knjiga za plažu)

Dalibor Perković (r. 1974.) osnovnu školu je  završio u Petrinji, tri razreda gimnazije pohađao u Sisku, a  kao ratni prognanik maturirao u Samoboru. U najdužoj i najvećoj zgradi na Sajmištu živi mu mama Marijana, umirovljenica prijeratnog Slavijatransa, kod koje je sin jedinac proveo dio Božićnih dana.

-Sada sam redovni predavač na Velučilištu i  spremam doktorat, pa je manje vremena za SF tematiku. Ipak, ideje naviru i  inspiracija ne manjka, neću odustati ni prestati. Jedna priča u računalu je gotova  za 20-tak dana, zadnja knjiga „Rakova djeca“ sadrži 500 stranica i duže je pisana – kaže nam ovaj  prijeratni stalni Petrinjac, a sada samo povremeni dolaznik.

Do diplomiranja za profesora fizike bio je i  kolega novinar u uredništvu nekadašnjeg Vjesnika i dopisništva riječkog  Novog lista u Zagrebu ( specijaliziran za prosvjetne teme), slijedom radnog okružja među osnivačima je strukovnog portala nastavnici organizirano.hr, a jedan je i suautor sa 130 stranica svoga teksta,  među poznatim osobama, veleknjige „I bi svjetlo! Nikola Tesla, Smiljan 10. 7. 1856., New York 7. 1. 1943.“

Vrijeme izvan SF pisanja i obveza spram studenata, najradije sa suprugom Jasminkom  provodi u upoznavanju svijeta i Europe. Od država u EU još jedino nisu pohodili Portugal i Cipar, osobnim automobilom doprli su i na krajnji sjever Norveške i tamo doznali  kako se jedno mjesto naziva – Valberg.

Gradska knjižnica i čitaonica u Petrinji posjeduje nekoliko naslova ovog pisca SF literature, mjesto im je u Zavičajnoj zbirci, uz ostale autore vezane za Petrinju rođenjem, životom, radom ili spominjanjem  grada u svojim djelima. Zadnja knjiga „Rakova djeca“ već je predstavljena u Zagrebu, a prijedlog nas s PS portala za sličnu prezentaciju ove zime i u Petrinji, podržao je ravnatelj Ante Mrgan. Sada slijedi konkretan dogovor o terminu posebne književne večeri petrinjskih čitatelja i Petrinjca D. Perkovića s adresom i poslom u Zagrebu.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here