„Parne“ uspomene

Autor: Marjan Gašljević

Prije dvije godine s unucima sam pošao u posjet parnim lokomotivama. Naime, svaki put kada bi automobilom prelazili preko pružnig prijelaza „Kod Ivajka“ ili u Petrinji dok se je moglo zamijetiti da je tu nekad postojala željeznička pruga potegla bi se priča o „ćiri“ koji je vozio tom prugom. Kako malcima objasniti kako je izgledao „ćiro“ nego otići i razgledati ga na licu mjesta. Usprkos mnogobrojnim obećanjima lokalne politike o vožnji vlakom do Petrinje pa čak i o elektrifikaciji te dionice pruga je uz ta obećanja jednostavno nestala. Baš nestala. Ostale su samo priće o „ćiri“ i sjećanja. Pokušali smo neki dan potražiti „ćire“ tamo gdje smo ih ostavili prije dvije godine. I „ćire“ su nestali.
O ukidanju parne vuče željeznice su donijele odluku davne 1976. godine da bi zadnju vožnju parnom vučom okončali jednu eru 1988. godine. Gašenjem posljednje parne lokomotive okončana je i jedna era romantike koja je, nakako, išla uz te lokomotive skupa s rocken-rollom. Bar meni.
Sisak je u to vrijeme bio važno željezničko čvorište kroz koje je dnevno prolazilo preko 160 vlakova. Sisak je bio i mjesto izmjene lokomotiva, mjesto namirenja ugljenom i vodom, mjesto popravaka s impresivnom ložionicom. Sisak je bio mjesto gdje se je 24 sata na dan lupalo, dimilo, šištalo parom i parnim žvizdaljkama, mjesto kroz koje su tutnajli mali i veliki parni strojevi a užurbani radnici u masnim kombinezonima podmazivali klizne ležajeve i druge klizne elemente. Mjesto gdje se istresao žar, točile tone vode i tovarile tone ugljena. Mjesto gdje je radilo preko tisuću radnika. U sisačku ložionicu svraćale su različite parne lokomotive. Od onih najmanjih do pravih „čudovišta“ koja su mogla „potegnuti“ i dvije tisuće tona.
Sisačku industrijsku baštinu ove tematike čine i industrijske željenice sisačke Željezare i Rafinerije isprepletene s sedamdesetak kilometara kolosijeka na kojima je poslove vuče obavljalo i po 12 lokomotiva u smjeni. Radilo se o lokomotivama prilagođenim potrebama te industrije snagom i brzinom. Specifičnost su rafinerijske lokomotive koje nisu imale vatru, iz razumljivih razloga, već su njihovi kotlovi punjeni parezasićenom parom na parnim postrojenjima. Na žalost ovim posebnim lokomotivama je „zatrt“ svaki trag na rezalištima.
Pokušali smo ovih dana podsjetiti se na naše „stare“ prijatelje i obići ih i ispričati po koju priču o njima i njihovom vremenu. Nismo ih sve našli tamo gdje smo ih „ostavili“ prije dvije godine. Njihove metalne „kosti“ završile su na rezalištima a nama je ostal samo priča i po koja fotografija. Na žalost brigu o tim lokomotivama preuzeo je svojevremeno Željeznički muzej. Kako novca nema za puno stvari u i oko željeznice naravno da je Muzej stao na rep potreba pa i u održavanju onih nekoliko „parnjača“ po kolodvorima hrvatske pružne mreže. Iskoristili smo priliku i obišli neke od tih lokomotiva, ispričali njihovu priču, pofotkali ih uspoređujući doživljaj s vožnjom u najnovijoj upravljačnici modernog vlaka.


Pored mnogih serija parnjača koje smo razgledali posebna je ona na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Posebna je imenom i svojom povješću. Zove se Katica. Ko ono iz naroda: „Katica za sve“. Univerzalna parnjača, a baš ova 125-052 ima još jednu tužnu priču iz svojih miliona prijeđenih kilometara. „Katica“ je, naime, četrdesetih godina prošlog stoljeća vukla vagone natrpane logorašima od stanice Koprivnica do logora. Nije to, sigurno, bio njezin izbor kao niti izbor mnogih njezinih bržih ili sporijih, jačih ili slabijih „kolegica“ koje isto tako imaju neku svoju tužnu ili radosnu priču a na nama je da ih zabilježimo.
Stoga, ako već „državu“ ne zanima ovaj segment njene industrijske baštine kao dijela identiteta i temlja nastanka i razvoja možda priče koje pričam ostanu u uspomeni nekom eventualnom čitatelju ili, bar, mojim malcima koji nikad nisu čuli šištanje pare i dahtanje parnog stroja te fićuk „ćire“ ali imaju bar priču koju mogu vizualizirati kako su je oni doživjeli.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here