Autor: Marjan Gašljević

Subota ovog 11. siječnja 2020. godine započela je strašnom tragedijom u mjestu Andraševec gdje je u ranim jutarnjim satima u jednom objektu Doma za starije i nemoćne izgorjelo šestoro štićenika. Toj suboti kao da ta tragedija nije bila dovoljna priključila se i tragedija u kojoj su automatskom puškom u samom središtu Splita ustrijeljena trojica muškaraca. Ova dva prestrašna događaja okupirala su cjelokupnu hrvatsku javnost izazvavši, prvo, zgražanje pa onda i bezbroj komentara na društvenim mrežama.

Sa i bez službenih informacija koje u cjelosti razjašnjavaju ove nemile događaje teško je suditi o njihovoj genezi  međutim i ad hoc i poslije bezbrojni komentari kako novinara a još više čitatelja-komentatora daju posebne dimenzije događajima.

Bez namjere da na bilo koji način sudim o uzrocima događaja i analiziram same događaje zanimljivo mi je promatrati reakcije.

Strašna smrt u vatri šestoro nepokretnih ili polupokretnih štićenika Doma za starije i nemoćne u Andraševcu koji nisu imali nikakvu šansu zvuči zastrašujuće umrli oni od plinova stvorenih gorenjem prostorije ili samim djelovanjem vatre. Žurne službe su intervenirale žurno konstatirajući da nisu imali šanse, odnosno, da su im šanse bile vrlo male i da je poziv uslijedio u samom trenutku nastanka požara. I dok su pripadnici tih službi pomalo rezignirano promatrali zgarište na lice mjesta su se strčali politički čimbenici od Premijera preko ministra unutrašnjih poslova i ministrice demografije i socijale do župana i njegovih pročelnika i na kraju načelnika općine. Većina ih se odmah u drugoj rečenici pokušala oprati primisli ikakve odgovornosti oko događaja sumnjajući u nepravilnosti kako u ovom Domu pogođenom tragedijom tako i u drugim domovima širom Hrvatske. I Pravobraniteljica je sve „začinila“ saznanjima koje baš i ne idu u prilog poslovanju ovih subjekata a nije izostao niti Glavni državni inspektor peruči ruke da „oni izlaze u kontrolu samo ako ih se pozove“.

Splitska tragedija u kojoj je troje ustrijeljenih na ulici Splita strašna je utoliko što se događaj desio u samom centru grada pred očima prestrašenih građana. Mladić je prošetao gradom vidljivo noseći automatsku pušku te jednostavno ustrijelio tri svoje mete pokušavajući naći i četvrtu. Kada je nije našao sjeo je predahnuti u kafić do dolaska policije. Svi sudionici događaja, i živi i mrtvi, i nazočni i pobjegli odprije su česte mušterije i poznanici policije. Ustrijeljeni su, navodno, maltretirali obitelj ubojice i njega samog zbog dugova a svi zajedno „tuknu“ na drogu. „Duge cijevi“ su izašle na ulicu i u Gradu pod Marjanom je zavladao mir ali se zakuhalo na društvenim mrežama. Odjednom svi daju potporu ubojici koji je „obavio policijski posao“.

Strašna su svakako ova dva događaja ali je strašna i pomisao da ulica uzima pravdu u svoje ruke ma kako, naizgled, to bilo dobronamjerno. S druge, pak, strane sama pomisao da se o genezi događaja ne razmatra odgovorno prepoznajući uzroke navodi na pomisao da se se slične stvari dešavati i dalje.

Ako u sustavu tisuća uhljeba nema nekog tko je odgovoran za pouzdano i sigurno funkcioniranje domova za starije i nemoćne onda je očito da sustav ne valja. Mijenjajmo ga, dakle. Društvu nisu potrebne čate koje će slagati statistike kojima veličaju svoj rad a kad se nešto desi osnovni im je posao prebacivanje odgovornosti na svim razinama uvijek u tuđe dvorište.

Slično je i u sigurnosnom sustavu. U ovom splitskom događaju prijetnje i „okupacija“ oko ubojice i ubijenih traju neko dulje vrijeme. U takvim i sličnim situacijama verbalnog nasilja i prijetnji represivni aparat ima povelika ograničenja do trenutka kada djeluju „po službenoj dužnosti“ i to je jedno od graničnih trenutaka u kojem dolazi do fizičke eskalacije. Represivni aparat ne djeluje zbog inertnosti ili zakonske spriječenosti osobi ugroženoj prijetnjama ne preostaje ništa drugo nego trpjeti ili uzeti neku svoju pravdu u svoje ruke. I onda kada se u cijelu priču umješa hrvatsko pravosuđe s, neupućenima naizgled a i naizgled, nelogičnim presudama pitanje je kada će kanuti kap koja prelijeva čašu.

Stoga ne pozivajmo na „pravdu ulice“ već uprimo prst u odgovorne i nesposobne i mijenjajmo ono što ne valja a, očito, dosta toga ne valja.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here