Vjeran kao pas

Autor: Marjan Gašljević

Da li itko u Hrvatskoj uopće još rabi u komunikaciji ovu poštapalicu. „Vjeran kao pas“ mislim da je palo u neki drugi – treći plan te da je u situaciji kada treba jednostavno opisati bezgraničnu i beskonačnu vjernost prihvatljivije iskoristiti poštapalicu „vjeran kao hrvatski birač“. Ima li šta vjernije od prosječnog birača u Hrvatskoj kojeg možeš zajebati pustim obećanjima onoliko puta koliko je bilo izbora?

Sada dok su hrvatske političke grupacije u „niskom startu“ za parlamentarne izbore koji će se održati nitko pouzdano ne zna kada mnogobrojni u neumjerenoj želji za osvajanjem vlasti počinju „svom Narodu“ nuditi različite „slatkiše“. Najzanimljivije je kada tom „svom Narodu“ kandidat vlasnik četrdesetak stanova samo u metropoli nudi bespoštednu borbu protiv korupcije. Nude se pusti kilometri pruga i cesta, povećanja mirovina od kojih cure sline i saborskim zastupnicima, povečanje plaća uhljebima i neradnicima uz koje se šlepaju ono nešto službenika  koji zbilja rade. Obećavaju se i plaće radnicima davno otpisanih poduzeća koja se još nekim čudom drže iznad vode a „investitori“ već kupuju ležaljke za sunčanje koje će postaviti kad „počiste“ proizvodne hale i dizalice. Brojimo navalu turista u najzabačenijoj vukojebini koja, naravno, ima turističku zajednicu i još naravnije direktora te zajednice. Itd. sve što poželjeti može netko od tih „vjernika“. „Nevjernici“ su davno spakirali kofere a oni koji su još ostali nadaju se da će ih njihovi uhljebiti ako pobjede na narednim izborima što sigurno hoće, bar tako kažu.

Druga, još veća, zanimljivost ove tragedije je činjenica da sve ove priče pričaju likovi koji su u nekim prošlim vremenima obnašali vlast a nitko da ih upita: „Koji ste kurac radili tada?“

I onda nas „desni“ plaše lijevim ekstremizmom a „lijevi“ desnim ekstremizmom. I dok akademik Reiner pred kamerama drhturi, od straha pred tim ekstremizmom ili od nečeg drugog, ubjeđujući nas u mogućnost diktature lijevih ekstremista ne mogu se ne nasmijati u zamišljanju Bere kao lijevog diktatora. U stvari, uvaženi je u pravu. Bero je zbilja ljevak.

S druge pak strane uvjeravanje u institucije i njihov rad i povjerenje ovih je dana demantiralo nekoliko krvavih slućajeva ili možda nije. I dok je jedan lik prošetao centrom grada otvoreno noseći „kalaš“ i upucavajući jednog po jednog lika policija je požurila zaštititi na drugi kraj grada njegovu četvrtu metu. I dok su ustrjeljeni još drmali nogama ležeći na ulici „duge su cijevi“ okrenule leđa mogućoj četvrtoj meti a tek satima kasanije potražili ubojicu. Čudno je što su ubijeni i taj štićeni poznati iz mnogobrojnih sukoba za zakonom. Građani su popizdili i stali na stranu ubojice veličajući njegovo djelo, sakupljajući novac za najbolje odvjetnice koji će ga braniti i. čak, pripremajući prosvjede u ubojičinu korist. Građani, naravno, nisu normalni jer, kaže Premijer, statistike govore da je stanje sigurnosti u Hrvatskoj na visokoj razini. Savršeno. Skoro. I pravosuđe je savršeno. Skoro.

Posebno mi je, u ovom kontekstu, zanimljiva teza kriminalističkog stručnjaka Cvrtile koji je, govoreći o „splitskom slučaju“ rekao da je Zagreb siguran jer su se glavni vođe krim miljea prije dosta godina transformirali u ugledne gospodarstvenike i, jednostavno, danas ne dozvoljavaju pizdarije u svom gradu. Hm, ako se Premijer kune u sigurnu Hrvatsku tko nam je onda vodi?

Sve u svemu budete li „vjerni kao pas“ imate itekako velike šanse da institucije, poštujući Vašu „pseću vjernost“, poučeni iskustvom i praksom, prorade.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here