Autor Antun Petračić
Na vrhu brda Hrvatskog Čuntića u petrinjskoj dubini Banovine, dva puta godišnje prepuni se župna crkva sv. Antuna Padovanskog i nevelik prostor oko nje s naslonjenim franjevačkim samostanom. Ovo je mjesto u dugoj povijesti godina i stoljeća, od prve crkvom iz 1702. (pre-do)živjelo i dobrog i lošeg: paljenja, miniranja rušenja i uništavanje, ali uvijek s povratkom svetinja i učvršćenja katoličke vjere, nade i ufanja.
Najveća i najznačajnija godišnja okupljanja u Čuntiću su 17. siječnja i 13. lipnja, na blagdane sv. Antuna opata pustinjaka i sv. Antuna Padovanskog, službenog nebeskog zaštitnika ovog hrvatskog kraja i malobrojnih župljana u par sela. Samo ih je 300 stalnih po zadnjem popisu za blagoslov kuća u H. Čuntiću, Čuntićkom Prnjavoru, Kraljevčanima, Dragotincima, Peckom i Donjoj Mlinogi.
Njihov dugogodišnji, već više od 30 godina stalni duhovnik, pater Petar Žagar danas u petak, nije krio radost i sreću.
– Hvala Bogu za ovaj dan – kazao je dobri pater Petar na spomendan „zimskog“ Antuna, opata i pustinjaka, kojeg štuju i slave u cijelom svijetu. U župnoj crkvi popodne u 17 sati služit će drugu današnju svetu misu, dok je onu svečanu prijepodnevnu blagdansku predvodio i nadahnuto propovijedao redoviti gost čuntićkog brda pater Petar Cvek iz Franjevačke provincije na Kaptolu u Zagrebu.
U Hrvatskom Čuntiću posebnost je štovanja svetog Antuna pustinjaka po produženom slavljenju Božića nakon službenog završetka toga blagdana, zbog čega su ispreda glavnog oltara još uvijek velike jaslice, a cijelo misno slavlje popraćeno pjevanjem božićnih napjeva. Orila je cijela crkva, uz veliku pomoć orguljaša Alojza Vešligaja iz Krapine, brata umrlog bivšeg župnika u Čuntiću i potom Hrastovici, p. Čedomila Vešligaja.
Malobrojnim domicilnim starosjediocima ove župe došli su raseljeni rođaci iz Petrinje, Siska… prijatelji i susjedi iz okolnih sela…
Već po tradiciji na zimsko i opet za ljetno Antunovo, u manje od dva sata hoda iz Hrastovice su kroz Tješnjak i Zelenu dolinu dopješačili Juraj Radučević, Ivica Filipović i Milan Rokić, a na cilju otvorili naprtnjače i okrijepili se vlastitim domaćim vinom, rakijom, kobasicama. Od njih smo doznali kako će se u srijedu, na blagdan sv. Vinka, skupiti još više muškaraca iz Hrastovice i od kleti J. Radučevića organizirano uzbrdo uz novog župnika došlog iz vinogradarskog Iloka, krenuti u godišnji blagoslov svojih trsova.
Najmlađi današnji hodočasnik bio je dvomjesečni Milan Požar, s mamom Lucijom, r. Galijan i bakom Tonkom ( danas joj je imendan), a iz Pešćenice su stigli supružnici Mladen i Višnja Gorenc, čiji je 10-godišnji sin Adam ministrirao na misi.
– Sveti Antun pustinjak zaštitnik je naše obitelji, jer smo se na današnji dan upoznali u njegovu svetištu u Banjalučkoj biskupiji. Sada smo drugu zimu u Čuntiću, a dolazit ćemo i na ljetno slavlje – kazala je Višnja Gorenc, koja je s posla na pilani ovaj petak uzela slobodan dan.
Na svako Antunovo ovdje se skupi više Antuna, pa ni ovogodišnji blagdan nije izuzet od imenjaka (među koje spadam i osobno), već smo naviknuti na primanje čestitki i jedan drugom nazdravljati, a najkonkretniji je običaj Antuna Lovrekovića podvorbom pića iz paket-prostora njegova osobnog automobila.
Poslije svete mise i danas je župnik pater Žagar častio vjernički puk kuhanim vinom i vrućim čajem, a članice KUD Čuntićanka dijelile svoje kolače, već misleći na lipanj, kada su po ljetu i u drugačijoj klimi od današnjeg prohladnog i maglovitog dana, domaćini i organizatori tradicionalnih Antunovskih folklornih susreta.
Ako ste Antun, Anton, Tona, Antonija, Tonka… i izvedenica iz ovog imena- sretan vam imendan !
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...
