Autor: Marjan Gašljević
U jeku prošlih predsjedničkih izbora u nekoliko navrata komunikacijski stručnjaci upozorili su javnost na fenomen pozivanja i nuđenja kandidata „svom Narodu“. Takav nekakav odnos sa ili bez pokrića u trendu je provlačenja u komunikaciji osoba iz vrha vlasti prema tom nekakvom svom Narodu ma tko taj Narod bio. Osobno, bar mislim i nadam se, živim u nekakvom realnom svijetu hrvatske građanske svakodnevnice. Strpljivo čekam da mirovina sjedne na račun pa da, prvo, poplaćam režije a onda tulum, grah, buncek, kiselo zelje. A ne, ne skupa svaki dan po jedno. Pročitam tako, neki dan, kažu, dobar recept za umirovljenike „pogačice od čvaraka“. Sunce ti žarko, pa jeftinija je „mađarica“. Čisti retro. Vratismo se do Marie Antoinette i antologijskih „kolača“. Kako je Svijet kroz vrijeme prepleten.
Nekako tako ispadne mi danas „prepad“ ministra Grlić Radmana na novinare koji ga priupitaše za neke neskladnosti u imovinskoj kartici kolege mu Kujundžića. „Umjesto da se bavite našim predsjedanjem Europskom unijom i o tome izvještavate gnjavite nas tim sporednim stvarima.“ Nravno da se radi o sporednoj stvari naime za ovu godinu „popravili“ smo svjetski status po percepciji korupcije spustivši se, s ionako niskog mjesta, za još tri niže. Stoga, po Grlić Radmanu, bavimo se igrokazom koji se zove „Hrvatsko predsjedanje Europskom unijom“. U tom igrokazu gdje naši glumci igraju, uglavnom, statiste s ruba kadra njihov „Narod“ baš i ne vidi neke benifite koji će im povećati mirovine, povećati plaće, smanjiti režije, smanjiti prevelike poreze i razna davanja Državi. Jednostavno, omogućiti im i da povremeno pojedu pogačice s čvarcima.
„Bit ću ovdje“. Oprašta se E.T. od svojih zemaljskih prijatelja neodoljivo me podsjećajući na ministra koji ulazi u Banske dvore s rečenom kritikom na usnama i uperenim kažiprstom. Da, biti će on u nekom svom svijetu zajedno sa svojim sudruzima koji zajedno nešto i ne razumiju ovaj svijet u kojem mi živimo i ne možemo se pruštiti pogačice s čvarcima ali neće napustiti „svoj Narod“ koji, kako reče njegov šef neki dan, nešto i nije dobar.
Kako, po svemu sudeći, bar osobama iz tog paralelnog svijeta, usprkos roškanjima oko raznih izbora koji slijede neće se mijenjati ništa. Iste njuške koje „uspješno“ vode „svoj Narod“ i tom ljestvicom korupcije voditi će ga i dalje. Ako se slučajno taj „njihov Narod“ nešto i uzjoguni oni će ga promijeniti. Zašto mijenjati sebe, kada su već ubetonirani u te neke svoje pozicije, lakše je mijenjati Narod. I mijenjaju ga, izgleda i nažalost, uspješno. Samo jedna digresija na temu, Hrvatskoj treba, kažu, oko 350 tisuća radnika. Toliko je Hrvata otišlo da bi sada tražili Filipince, Sirijce, Afganistance, itd…
Tamo neki Kim smjenio je, kažu, ministra vanjskih poslova. Nema informacija da li je nesretni ministar završio u kavezu izgladnjelih pasa kako je to tamo običaj. I sada u Hrvatskoj, i ako nigdje nije zabilježeno da je neki minstar tako završio, u praskozorje  izbora stranački kadrovi ustrčali se u ulizivanju Vođi. Svečano izjavljuju svoju vjernost. Oni to mogu u tom svom svijetu koji je nama, koji plaćemo za pogačicama s čvarcima, nedostupan. Naše je da ih ne pitamo odakle im imovina, „otoci i potoci, more i čivava,“ jer „život su ovdje trikovi  a političari likovi a sve je po 12 kuna za sinove tajkuna.“
Jedino što raduje da imamo i „treći svijet“. Ma ne, ne onaj Titov i Naserov već Remetinec. Tamo imamo nešto malo „naroda“ ali imamo premijera, predsjednika, župana a, vele, biti će i gradonačelnika.
E.T. eto odlazi u svjetlosnu zraku. Mi klečimo na koljenima i mašemo brišući suze sreće jer znamo da će on „biti ovdje“ i sve s nadom da nas neće mijenjati bar za vrijeme predsjedanja EU.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here