Kad dođe taj dan kad zadnji put u životu dođeš na posao

Autor:Miroslav Šantek

Jutro kao svako drugo.Oko najveće petrinjske osnovne škole, one koja se diči imenom čuvenog hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića koji joj je za svog života podario ime, uobičajena je slika. Učenici ulaze i izlaze, roditelji svoju djecu automobilima voze na nastavu, stižu i školski autobusi uvijek u isto vrijeme, građevinske skele su obuhvatile zidove škole koja je u procesu energetske obnove, čuju se glasovi radnika, buka strojeva… sve je isto kao i svakog dana.Osim jednog detalja.

Ruža Novaković se ovog jutra ustala u svom domu na brdu koje se ljubi s Petrinjom i Novim Selištem, kao i svakog jutra pripremila i otišla na posao u tu školu u kojoj je na mjestu ravnatelja. Ali zadnji put. Ovaj petak, 24. siječanj je zadnji radni dan u njenom životu i samo ona zna kako se osjeća kad je ušla i sjela posljednji put u svoj ured. Djelatnici joj čestitaju, daruju cvijeće, sitne poklone za uspomenu, a u njoj sve drhti i gori.

U ožujku puni 65 godina života i ima 43 godine radnog staža kojeg je provela u istoj školi predavajući matematiku i fiziku. Ona je dijete Siđine škole kojoj je ostala vjerna do kraja. 2004. godine je postala ravnateljica i bila je izabrana čak tri puta na to mjesto što je u ovom trenutku jedinstven slučaj u Petrinji.Ponosna je što je uspjela u naumu da Dragutina Tadijanovića u njegovoj 100 – oj godini života, u  vrijeme kad su sadili i prerađivali lan, privoli da pokloni ime školi. Tako je i bilo. Stari pjesnik je došao u Petrinju – ostalo je povijest.Jako puno je radila i na obnovi zgrade škole, a školski vrt je 2014.proglašen za najljepši školski vrt Hrvatske.Puno je stvari napravljeno, puno je uspomena.

Večeras će počastiti sve svoje radne kolege, a na njenom mjestu će je zamijeniti novi ravnatelj Davor Miholjević. Svog kolegu Ruža je polako uvela u posao, dugo su razgovarali, dala mu je savjete i misli da će on biti dobar ravnatelj jer je Davor također čovjek koji dugi niz godina radi u školi i koji je u dva mandata bio predsjednik školskog odbora i da je odgovoran, ozbiljan i marljiv.A i kolektiv škole je izuzetno dobar i imati će podršku kolega.

Ruža je radosna. Doživjela je mirovinu. I dalje će se baviti djecom, ima unuke s kojima će se baviti i sada će postati baka servis, a i više će vremena posvetiti svojoj obitelji koja je bila dosta uskraćena zbog njenog posla.Biti ravnatelj je odgovoran posao i nije nimalo lagan. Sve treba u školi funkcionirati, a ravnatelj je odgovoran za to.

Danas će izaći iz svog ureda i više se neće vratiti. Ali ona je ponosna i kaže radosna.Uživalaje u svakom trenutku radnog staža. I da se ponovno rodi opet bi bila učiteljica. Život ide dalje.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here