Darinko Dumbović je već sedmu godinu zaredom petrinjski gradonačelnik, a ujedno je i saborski zastupnik. U svakom slučaju je medijski vrlo zanimljiva osoba i odlučili smo u njegovom uredu uz kavu i čaj porazgovarati o mnogim stvarima.
Kažu da je u životu najvažnije zdravlje. Prošle godine ste imali zdravstvenih problema oko kojih ste odmah obavijestili javnost. Kako ste sada?
Mogu reći da sam vrlo dobro i moram se i ovim putem zahvaliti liječničkom timu iz zagrebačke bolnice Merkur koji me je zbrinuo i koji su me liječili 4 dana. Kronični gastritis je bio razlog mog odlaska u bolnicu, a odmah sam obavijestio javnost putem medija o mom zdravstvenom stanju. Kad sam se vratio iz bolnice, odmah sam krenuo na posao, no liječnici su me upozorili da si trebam uzeti malo vremena za oporavak pa sam to i učinio. Posvetio sam malo više pažnje svome tijelu i uspio sam smršaviti 12 kilograma i sad se osjećam jako dobro, napravio sam u svom domu mali trim kabinet,svaki dan prijeđem 10 tisuća koraka, pazim na prehranu, idem pješke na posao, a sva ta situacija me jako motivirala za nove korake u životu i radu.Ne želim više neuredno živjeti, već ću više vremena i pažnje posvetiti zdravlju što je najvažnija stvar u životu svakog čovjeka.
Zoran Milanović je postao novi Predsjednik Republike Hrvatske. Što mislite o tome?
Pripadam tom političkom prostoru i pobjeda Milanovića može donijeti satisfakciju svih onih iščekivanja i želju naroda da se naprave neke promjene. Ta funkcija Predsjednika nema veliku moć riješavanja stvarnih problema, ali ima moć kroz korektiv poruke prema politici koja je na Markovom trgu.Milanović je bio moj kandidat i ja to nisam tajio nikada, a predosjećao sam da će se dogoditi maestralna pobjeda.
Vi ste i saborski zastupnik i podržavali ste klub Milana Bandića, a onda ste izašli i prestali biti “žetončić”. Jeste li imali kakve posljedice od tog čina?
Bio sam prvi koji je izišao iz tog kluba u kojem sam bio dvije godine. Podsjećam da sam ušao u Sabor prefencijalnim glasovima sa druge pozicije i mene su izabrali u Sabor birači, ali sam u onom dijelu koliko mi je Milan Bandić pomogao da budem na toj listi morao ostati korektan pa bar dvije godine. Što se tiče “žetončića” Bandić je to rekao prije šest mjeseci,a u moje vrijeme izlaska nije bilo govora o tome, a moj izlazak je samo nagovijestio da ne želim biti jedan od njih – nisam više mogao na taj način funkcionirati i biti nečija marioneta i drago mi je što sam bio prvi. Osjetio sam da se nalazim u prostoru u kojem ne mogu doći do cilja. Ja sam ušao u Sabor zbog problema Grada Petrinje da ih riješavam kroz saborski odbor. Član sam saborskog odbora za regionalni razvoj i u odboru za prostorno planiranje i to su po meni najvažnije stvari.Imao sam zacrtane tri,četiri ključne točke odva, tri zakona. Neki su mi i prošli, neki nisu i smatram da sam svoj doprinos dao u tom klubu.
Postoje li konkretni rezultati Vašeg djelovanja u Saboru po pitanju boljitka za Grad Petrinju?
Zakon o stambenom zbrinjavanju, pogotovo Hrvata Iz Bosne i Hercegovine.Bilo je tu puno problema i nerazumijevanja, čak i napadanja na mene. Država ih je zbrinula u naselju u Maloj Gorici i ostavila, a oni kucaju na vrata lokalne uprave i u tih 20 godina je plaćala sumu veličine 2-3 milijuna kuna godišnje, što znači da su tridesetak milijuna potrošili, a s druge strane moramo im dati smještaj bez plombe i da nemaju nikakvih tereta i plombi od države.
Druga stvar je Zakon o sudstvu gdje sam uspio napraviti za Petrinju da budemo ta depandansa suda jer sam smatrao da Grad ne čine samo zgrade već i institucije. Ono što nisam uspio je priča o nuklearnom otpadu.Više puta sam izlazio za govornicu i vidio da te nitko ne sluša. Jednostavno sam onda rekao da neću ni glasati za proračun 2019. i moj glas nisu dobili.
Što sa državnom imovinom u Petrinji koja se doslovce raspada, većina građana misli da Petrinja bijednije nije izgledala nikada, može li se to popraviti?
Državna imovina je jedan od većih problema koje nismo nikako mogli staviti u funkciju. Jedino pametno što je ova vlada napravila je osnivanje ministarstva državne imovine i odmah sam se javio ministru Mariću i rekao mu da državne imovine u Petrinji ima jako puno i da nitko o njoj ne vodi brigu. Imamo u Petrinji izmišljenu poziciju direktora ureda koji kao vodi nečiju brigu, a ustvari ne vodi brigu o ničemu jer to je samo protokolarna priča da bi se zadovoljila poltička funkcija. Taj ured nikad ništa nije radio, ali i da je pokušao raditi nije bilo zakonskih smjernica koje bi mogle to i na kraju krajeva nije bilo ni čovjeka koji bi preko ministra mogao reći vladi da želimo neke objekte dati za funkciju lokalne samouprave na način da oni koji trebaju za društvene djelatnosti da se daju Gradu Petrinji i da se ti isti objekti kroz dobar program koji smo mi kao grad napravili postanu društvena stvar. Mi smo i usprkos svemu uspjeli napraviti projekt s bivšom vojarnom u Malinovoj gdje smo dobili hangare, zatim hrvačku dvoranu,za multifunkcionalno igralište, imovina vezana za vatrogasno spremište u Mošćenici i gimnastičku dvoranu u Gajevoj 2.
Svi gradovi imaju hotele, a Petrinja nema?
Grad ne može napraviti hotel.Grad ne može biti poduzetnik, ali je opet problem s ogromnom imovinom koja je van funkcije a koju smo nekad imali. Recimo, imali smo jako puno kandidata, ljudi koji su se raspitivali i bili spremni napraviti nešto od bivše Robne kuće Petrinjka, i mi smo imali viziju da to bude jedan moderan centar s lokalima, bankama, uredima, osiguranja… međutim sve je to stalo jer nemamo sređene imovinske odnose.
Birokracija ubija svo poduzetništvo. Sve ide sporo.
Država je precentrilizirana. Sva moć je u Zagrebu i ona ne vodi brigu o ljudima koji su pretrpili Domovinski rat niti su imali program za obnovu strategije povratka čovjeka u Petrinju i gospodarstvenika. Najsamostalniji sloj društva nikad nije ušao u obnovu ,nijedan gospodarski objekt od privatnika nije obnovljen, a Petrinja je prije rata imala preko 700 privatnika. Ugušio se cijeli privatni kapital.
Zašto je Aglomeracija ispala na ovaj način?
Projekt Aglomeracije je dobro pripremljen. On je strateški interes RH od 431 milijun kuna,a Grad Petrinja ima učešće od 4%. I 80% posla u Petrinji je napravljeno.Ostao nam je dio Gajeve, Reljkovićeva i nekoliko ulica koje još nisu asfltirane, puno domaćinstava je dobilo odvodnju i kanalizaciju koju prije projekta nije imalo, a to je velika stvar. Cijeli projekt će biti, po meni, gotov oko prvog srpnja ili najkasnije prvog kolovoza. Jednostavno se je sve otegnulo jer je veliki nedostatak radne snage a i problemi s izvođačima koji su odustajali od projekta. Prije Aglomeracije imali smo velike gubitke vode oko 70% i sad će ti gubici nestati, a cijena vode se neće mijenjati.
Građani su nezadovoljni načinom izvedbe Aglomeracije. Puno je pritužbi na način izvođenja radova, na već napravljene radove, bilo je i organiziranih prosvjeda. Građani jednostavno misle da ste vi krivac i da vi možete upravljati Aglomeracijom?
Ako sam dobio gastritis, dobio sam ga zbog Aglomeracije. Ja se osobno ne smijem miješati ni u jedan dio posla, ovo je međunarodna priča, europski fondovi i izuzetno zahtjevan posao. Slovenski Kolektor je nositelj posla, oni su imali partnera Hidroelektru koja je nakon godinu dana postala mrtva,otišli su u stječaj a sve zbog hrvatskih zakona koji su dozvoljavali da se firma u predstečaju može kandidirati za međunarodne projekte. Iza njih dolazi Centrogradnja koja je također prestala s radom i otišla u stečaj, dolazi firma iz Daruvara –  Vodoprivreda koja je također u predstečaju. Sva jamstva projekta su potpisana između izvođača i ja tu ne mogu ništa. A ni Grad Petrinja.Nisam ni ja zadovoljan sa izvođenim radovima.Postoji nadzor koji sve to nadzire i koji je izuzetno dobro plaćen i koji je izabran na međunarodnom natječaju i ja tu doista ne mogu ništa.Ukazivao sam na probleme, ali očito me nisu poslušali.
Cesta prema Sisku je katastrofa. Tu se ne može uopće normalno voziti, to je malo veća sramota.
Svaka cesta ima svoga vlasnika. Cesta za Sisak je državna cesta i čista je katastrofa. Ulica Gromova je županijska cesta. Ja na te ceste ne smijem dovesti ni tačke pijeska, niti ih smijem popravljati. Ne da mi zakon. Mogu samo dubiti na glavi. Treba javno reći da u osam godina županija nije napravila ni jedan dužni metar ceste u Petrinji, a građani su uplatili milijune kuna u županijsku blagajnu. Jedino smo zajedno, svaki sa 50% učešća napravili cestu kroz Križ Hrastovački, ali u samom gradu je situacija županijskih cesta katastrofalna.
Kako je bilo kad je bila Marina Lovrić županica?
Bilo je nemjerljivo bolje.Sporazumili smo se oko modela učešća gradnje –  županija 90%, Grad Petrinja 10%. I jako puno se gradilo: Mokrički lug, Frakašić, Dumače,Mokrice.Međurače, Pecki,Strašnik, Graberje, Gore, Zochovu u Drenčini, Slatinsku.. 14 milijuna i 800 tisuća kuna je za njeno vrijeme županija dala Petrinji za ove ceste.
 Petrinja je doista Grad projekata. Vaš tim mladih ljudi iz PETRE je odradio dobar posao.
Ja im se samo mogu zahvaliti.Oni rade nevidljivi posao i jako su bitni za Petrinju.Oni su uspjeli postići da privuku čak 980 tisuća kuna za plaće prošle godine. To malo tko zna. Zamislite, oni su uspjeli sami sebi pribaviti plaću iz EU.To je ekipa mladih ljudi koje bi svatko poželio. Oni su između ostalog odradili i EU projekte Urbact City Centar Doctor. Petrinja ima više projekata od cjelokupne županije, a to su ti mladi ostvarili.
 Poslovna zona Mošćenica – Poljana?
Zona je završena, izdane su tri, četiri građevinske dozvole, a sam posao na njoj je bio izrazito težak i naporan. Trebalo je čak tri stvari raditi odjednom – samu zonu kroz IP, Aglomeraciju i pločnik i biciklističku stazu prema Mošćenici.Zona je popuno prodana privatnim firmama, a najveća je gospodina Palavre koji je već započeo gradnju tvornice. On je iz Nove Bile i tamo ima 150 radnika i sad postavlja svoju radnu tehnologiju u Petrinju.Zona je velika stvar za petrinjsko gospodarstvo i za punjenje proračuna i za nova radna mjesta.
 Što će se u Petrinji događati 2020. godine?
Pa evo, 33 milijuna kuna je koštala Poduzetnička zona koja je upravo završena i na kojoj će početi nicati poslovni i proizvodni objekti. Velika stvar je svakako izgradnja Dječjeg vrtića u Češkom selu vrijednog 6 milijuna kuna koji će ove godine sigurno otvoriti vrata, zatim svlačionice i igralište u Koloniji vrijednosti 3 milijuna kuna, komunalna infrastruktura na Slatini vrijednosti 4,5 milijuna kuna i veliki projekt obnove Sajmišta investicije 14 milijuna kuna, a radovi na kapitalnom objektu – sportskoj dvorani će po planu napredovati. Očekujem i da će doći do natječaja za Munjaru i Šetalište Kajetana Knežića fonatanu u parku i Gradska tržnica. Sve je to dio Intervencijskog plana kojeg je pokrenula Milanovićeva vlada, a mi smo odradili velik posao da bi sve ovo dobili, strategiju, akcijski plan kompletne infrastrukture. Radilo se o jako zahtjevnom i obimnom poslu kojeg je naš tim uspješno odradio i evo, rezultati počinju biti vidljivi.A pripremamo se za novi Investicijski plan i bez sumnje ova naša ekipa će to odraditi i to građani trebaju znati.
Odmaralište na Krku?
Sirotinjski grad ne može imati kuću na moru. Malo gradova to uopće može.Radi se i o malom prostoru od tristotinjak kvadrata u kojima je danas teško išta napraviti. Kuća je zapuštena još devedesetih i da su ondašnje vlasti brinule o njoj danas ne bi bila u ovako lošem i zapuštenom stanju. Gradsko vijeće je donijelo odluku da se kuća u Punatu proda. Uz ovu priču valja spomenuti da smo nedavno prodali bivšu stolariju gdje je investitor uložio u strojeve i opremu i zaposlio 15-a radnika što je dobra priča. Žele investirati još milijune kuna i zaposliti još ljudi. U svakom slučaju, najveći problem Petrinje je državna imovina.
Koliko je ljudi otišlo iz Petrinje?
Nemamo taj podatak, ali prema mojoj procjeni oko 2 tisuće. Danas ima oko tisuću nezaposlenih u Petrinji. Velike poticaje je Grad dao za nova radna mjesta, a jedne godine smo uspjeli preko poticaja zaposliti 400 ljudi i bili smo 7 grad u Hrvatskoj po zapošljavanju. Nažalost, puno ljudi odlazi iz cijele države, sve zbog loše politike.
Oduvijek ste bili protivnik sječe šuma na Baniji. Kamioni trupaca svakodnevno prolaze godinama kroz Petrinju i uništavaju naše ceste.
Šumski lobi je jedan od najjačih lobija i tu se mora reći istina da se Hrvatske šume ponašaju kao Mlečani i oni jako dobro znaju što ja mislim o njima jer sam prosvjedovao, fizički sam na cesti zaustavljao kamione pune trupaca, nema toga što nisam radio i nisam prestao to raditi, ali žao mi je što nisam uspio u samom Saboru to na neki način zaustaviti jer jednostavno nisam imao snage za to. Za sve promjene trebaš imati političke mišiće i snagu. Ako si sam, onda ne možeš baš ništa, ali sa desetak zastupnika se već može nešto napraviti. Ono što treba učiniti je izboriti se zakonski da lokalna uprava dobije više novca.Sto tisuća kubika hrasta lužnjaka je sasječeno i izvučeno iz Kotar šume i odveženo pored naših pilara. To je pogrešno. Naše prirodno bogatstvo mora biti prirodno bogatstvo naše županije i na području Grada Petrinje. Mi bi trebali od kubika dobijati tridesetak posto novca i onda razvijati naše tradicionalne poslove. Nažalost, na temelju naših prirodnih bogatstava su razvijeniji postali još razvijeniji, a mi nemamo od toga koristi. Uništili su nam ceste s kamionima. Ono što treba reći da u Hrvatskim šumama nikad nitko nije odgovarao za nikakav kriminal, jedino je sirotinja odgovarala za dva metra ukradenih drva.
Ima li Petrinja preveliku gradsku upravu prema broju stanovnika?
Svaka javna uprava u društvu je i inače prevelika. Petrinjska ima način funkcioniranja takav da svaki čovjek ima tu svoju kućicu i opis radnog mjesta.A za sve to su najodgovorniji pročelnici koje ja izaberem i da ti isti pročelnici odgovaraju meni i najvažnije je da izvrše proračun grada. Kad sam postao gradonačelnik pregledao sam stanje u upravi i došao do zaključka da ima dvadesetak ljudi koji su “vozili 30 na sat” , a bilo je i onih koji nisu znali ni upaliti kompjuter. Sjeo sam za stol sa sindikatima i rekao da im moram dati otkaze jer su višak. Ja jako dobro znam kako je kad imaš 62 godine i voziš polako, vrijeme te pregazilo i morao sam ih zbrinuti. Ponudio sam im otpremninu i zbrinuo ih. A onda sam uzeo mlade ljude koji voze 120 na sat. Oni nam trebaju. Oni dobro rade i snalaze se u današnje informatičko doba. Oni pune proračun preko EU projekata.
Predizborna je godina?
U ovom trenutku o izborima ne razmišljam. Odluku ću donesti dva mjeseca prije izbora. Nemam afiniteta za Sabor ili županiju. U svakom slučaju želim ostaviti nešto iza sebe, a to znači završiti sve te projekte koje sam započeo.Moj domet u životu je uvijek bio da budem dobar gradonačelnik i da se dam svome gradu. I to je sve.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here