Put putujem – razgovor s Višnjom Kovač Vezmarović

Putovanje, to je valjda jedan od praiskonskih ljudskih nagona. To je ono kad te golica mašta a znatiželja te goni da moraš vidjeti što je iza brda, preko rijeke, mora… Zasvrbe tabani i nema druge nego spremiti kofer i put pod noge. I onda se nakon nekog vremena vratiš sa slikama novih gradova, mora i planina, ćuteći još dugo neke druge mirise i okuse, adresarom koji  krase nova imena i novim prijateljskim licima u srcu, dok je glava puna zanimljivih priča i doživljaja.
Višnja Kovač Vezmarović, profesorica u Srednjoj školi Petrinja, jedna je od onih koji su „inficirani“ potrebom da otputuju negdje. Ta njena osobina nije nikakva tajna i dobro je poznata mnogima, jedino što je izgleda „zarazna“ jer ni njena obitelj nije imuna na nju. Svoja iskustva ona rado dijeli i stoga smo je zamolili da s nama podijeli svoje priče.  

PS: Recite nam najprije nešto o sebi?

Višnja: Živjela sam u Petrinji od rođenja do Domovinskog rata. Nakon toga bila sam u Križevcima, Zagrebu te Sisku gdje sam se na kraju i skrasila s svojom obitelji.
Po zanimanju sam dipl. ing. molekularne biologije, ali i prof. savjetnik te radim kao profesor biologije u Srednjoj školi Petrinja.

PS: Kada ste prvi puta otputovali van granica RH?

Višnja: Ukoliko ne računam maturalno putovanje, onda je to put u Rim 1996. godine.

PS: Od kuda strast za putovanjima?

Višnja: Teško je to objasniti. U početku sam putovala uglavnom organizirano, preko različitih agencija, što je bilo lijepo za početnika, ali nije baš davalo previše slobode u istraživanju. Na prvo samostalno putovanje otišli smo suprug i ja u Pariz 2003. godine. I to je bilo to. Sjećam se lutanja pariškim ulicama, lutanje Montmartreom koji nas je totalno oduševio. Bilo je to putovanje koje je konačno ispunilo sva moja očekivanja i dalo mi mogućnost da istražujem sama.

PS: Možete li usporediti putovanja danas i prije 20 godina?

Višnja: Danas se putuje puno lakše i jeftinije. Sjećam se da nas je ta avionska karta za Pariz koštala strašno puno, pola moje plaće dala sam samo za nju! Danas ima puno niskotarifnih aviokompanija pa možete doslovce otputovati za desetak eura. Osim toga danas postoje brojne internet stranice na kojima možete pretražiti sve sadržaje koji su Vam potrebni za putovanje- smještaj, restorane, muzeje, mnoge ulaznice možete kupiti od kuće…

PS: Koja je bila Vaša najjeftinija karta za put koju ste kupili?

Višnja: Radilo se o putovanju u Grčku iz Venecije za koje sam kartu platila samo 2 eura.

PS: Od kuda želja za pisanjem putopisa?

Višnja: Meni su putovanja strast i nešto što me pokreće u svakodnevnom životu još dugo nakon povratka s njih. Želim to podijeliti s drugima. Također želim drugima pomoći pri planiranju njihovih putovanja, a onima koji ne putuju pokazati kako izgleda život u drugim zemljama. Danas je u moru informacija na internetu ponekad teško naći točne informacije ili one koje Vas zanimaju. Često mi se događalo da nađem podatke koji nisu relevantni jer dobar dio stranaca ne zamara se recimo toliko cijenama u restoranima. Pa ako netko izvana kaže da je restoran povoljan ne znači da će to biti i za nas.

PS: Najdraže putovanje?

Višnja: Uh… Teško je to reći jer ih ima puno. Puno je zemalja u koje bi se rado vratila npr. Maroko, Maldivi, SAD, Peru, Francuska, Norveška…

PS: Da li ste imali nekih negativnih iskustava na putovanjima?

Višnja: Pa osim što smo se na nekim mjestima otrovali hranom( srećom to se ipak rijetko događa), jednom su nas i opljačkali! I od svih egzotičnih i nesigurnih mjesta na kojima smo bili kao npr. Meksiko, Egipat, Tunis…, nas su opljačkali u Španjolskoj.

PS: Prednosti i mane organiziranog putovanja u odnosu na samostalno putovanje?

Višnja: Prednost organiziranog putovanja je što ne morate razmišljati o ničemu. Agencija za Vas napravi cijeli plan puta na kojem Vas vodi vodič. Nema pretrage za restoranima u kojima ćete jesti. Na svakom lokalitetu vodič Vam ispriča ono najzanimljivije. Vozite se u autobusu s ostalim putnicima i ne razmišljate kuda trebate ići, ne pratite ni cestu, možete odspavati ako želite. Ali tu nema avanture. Ja sam najmanje nažalost naučila na takvim putovanjima jer se nekako isključim kad me netko vodi. Nedostatak je što morate ići svuda kad Vam se kaže, iako Vam se negdje ostaje duže plan puta se mora slijediti. Puno se više vremena gubi na transport i obilazak nekog mjesta kad ste u većoj grupi.
Toga svega nema kad idete sami. Ukoliko negdje želite doći ujutro na svitanje, doći ćete. Ukoliko želite ostati na nekom lokalitetu i ležati na travi, ostat ćete. Ako Vam se nešto ne svidi, ranije ćete napustiti to mjesto. Osim toga i to istraživanje prije puta ima svoju draž i čar. Ja tako naučim puno. Na svakom svom putovanju imala sam vremena za upoznavanje lokalnog stanovništva i druženje s njima, a to mi je vrlo zanimljivo.
Naravno da ovakav način putovanja zahtjeva Vaš puni angažman. Kad se vozite autom u zemlji gdje niste nikad bili, morate paziti cestu, putokaze, pratiti karte… I izgubite se povremeno. Ali onda opet naučite nešto novo jer ste došli negdje neplanirano, zaustavite nekog od ljudi i pitate za dalje, a to često ispadne vrlo simpatično i zanimljivo.

PS: Kakvi su ljudi prema strancima u svojoj zemlji, prema turistima?

Višnja: Iz mog iskustva vrlo su ljubazni. Pomaže naravno ako znate jezik zemlje koju posjećujete. Puno mi je pomoglo to što znam engleski i španjolski, a služim se i francuskim i talijanskim. Bili smo i u nekim arapskim zemljama i tamo smo se isto osjećali dobrodošlo iako nismo znali ni riječ njihovog jezika. Kad ne ide drukčije sporazumijevamo se gestama i pokretima. To nam se dogodilo u Japanu- u sred noći tražili smo naš stan u Tokyu, navigacija nas je vrtila u krug sve dok nije naišao jedan mladi par kojem smo pokazali adresu koju tražimo. Oni su nas pozvali rukom da ih slijedimo i problem je bio riješen, začas smo našli traženo.

PS: Za kraj recite nam gdje se Vaša putovanja još mogu pratiti?

Višnja: Putovanja možete pratiti na mojoj facebook stranici Viky travels ili na mom profilu Višnja Kovač. Tamo objavljujem naše dogodovštine bez cenzuriranja. Fotografije koje objavljujem djelo su mog supruga Borisa, moje djece, a neke su i moje.

 

Višnjine putopise od sada ćete moći čitati i na PS-portalu!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here