Nije to tako dramatično

Autor: Marjan Gašljević
Jedan meni izuzetno drag prijatelj koji već izvjesno vrijeme s obitelji živi i radi u inozemstvu napisa mi u jednoj našoj prijateljskoj prepisci: „Politika je meni samo zabava, ali svaki put kad pogledam RH vijesti ili bacim oko na portale sve sam sretniji što sam ovdje gdje jesam.“ Usput, i supruga mu i on visoko su obrazovani i imali su posao u Hrvatskoj i iz tog rada sagradili obiteljsku kuću u Zagrebu. Prijatelj mi je bio i hrvatski branitelj i to u najžešćim dijelovima Domovinskog rata na prvoj crti bojišnice, mitraljezac. Po razvojačenju vratio se svom poslu u tzv. „društvenom sektoru“. Nakon izvjesnog vremena netko je „opucao“ na njegovo radno mjesto i, jednostavno, kako je to dobar hrvatski politički običaj, smijenjen je usprkos izuzetno uspješnim rezultatima rada, a da ne govorim o činjenici da je svojim CV-om zadovoljavao sve uvjete, a i ima, dakle, na što se povremeno vole pozivati često i nezasluženo neki likovi, status branitelja iz Domovinskog rata.
„Nije to tako dramatično“. Rekao bi Premijer kao i za činjenicu da se i nakon 14 smijenjenih ministara u imovini potpredsjednika mu nalaze neke, haj’d mo kazati, nedorečenosti. I dok je javnost odavno, kao, „progutala“ priču u kojoj je ovaj lik stekao status hrvatskog milijunaša prodajom salate mnogi su već tada spakirali prtljagu i otputili se tamo „gdje je takav način bogaćenja dramatično, ako ne kazneno, moralno nedopusiovo djelo.“
Što je, u stvari, u hrvatskoj politici „dramatično“?
Dramatično je ako novinari, oni nezavisni, kao glas javnosti, iskopaju neku nepodopštinu vlastodržaca pa to saznanje obzanane javnosti.
Nije dramatično što se o nepodopštinama tih likova saznaje tek kada im „guzica zine“ na ministarsko mjesto jer tko bi popratio nepodopštine, da ne kažem kriminalne radnje, 151 saborskog zastupnika, 21 župana, 135 gradonačelnika, 428 načelnika i neprebrojivog broja šefova raznih državnih agencija, ustanova svih razina, predsjednika i članova uprava javnih poduzeća i svih onih doministara, državnih tajnika, dožupana i donačelnika.
Dakle, u toj masi velikih brojeva sam „propust“ oko kvadrature ministrove vikendice zbilja „nije toliko dramatično“. To je, u stvari, samo kapljica pizdarija koje spominje moj prijatelj kao razlog i zadovoljstvo svog odlaska u neku uređenu sredinu, a od „salate“ do „kvadrata“ eto baš u njegovom resoru i u cijeloj Zemlji iskreno tugujemo za pogibijom dvojice mladih i vrsnih pilota za razlog čije pogibije možda nećemo saznati nikad ali i još desetke „sitnica“, od helikopterskog lova na veprove do megaskandala s propašću nabavke borbenih aviona. „Nije to tako dramatično“, recimo, na draftu je „samo“ sigurnost Države.
Sama Premijerova teorija o novinarskom „drmanju ministara“ i možebitnom „medijskom upravljanju Državom“ u kojoj ga je odmah, što znači da naputak proizilazi možda i iz „jata crnih labudova“, podržao i ministar gospodarstva prpošno se obrecnuvši na novinare po razrješenju ministra Kujundžića: „Eto vam što ste tražili.“ E Cezare, Cezare.
I kako onda, što se pita Premijer, pronaći u Hrvatskoj osobu „bijelu kao snijeg“ kada, eto, za koje god je rješenje posegnuo ispalo je da itekako nedostaje „bjeline“. A da, Premijeru, pogledaš malo dalje od svoje guzice gdje Ti viđenje ometaju rojevi onih koji žele „ući“.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here