Srce ili ratio

Autor: Marjan Gašljević

Kroz život se često susrećemo s različitim dvojbama kada u određenom trenutku moramo donositi neke, manje ili više važne, odluke. Donositi odluke u različitim situacijama je različito uza sve uvažavanje posljedica tih i takvih odluka. Odluke koje donosimo u poslovnom svijetu uglavnom su dio pragmatičnog promišljanja i vaganja i, uglavnom, se rijetko donose srcem što je, na koncu, odlika racionalnog managera. U životu sam donosio mnogo različitih odluka u različitim situacijama čije su posljedice utjecale i kako na mene osobno više na ljude koji su o njima ovisili.

Posebno mi je teško bilo donositi odluke tijekom rata, a srce i ratio bi se sukobili kada bih stao pred postroj i poimenice birao ljude koji će izvršiti neku bojnu zadaću uz znanje da se neki od njih neće vratiti. Pogledati ih pojedinačno u oči i kazati da si njega odabrao a srce ti kaže: „On ti je najbolji čovijek u postrojbi, zašto ga šalješ u izazov pogibje? Odaberi neku štetočinu.“ Ratio ti kaže: „Odaberi njega jer je najbolji. On će izvršiti zadaću uz najveću vjerojatnost da se vrati živ. Sa štetočinom češ riskirati i zadaću i živote drugih ljudi.“

Ja sam običan, mali čovijek ali i takav moram donositi odluke u svojim dvojbama koje neće ili ne moraju biti značajan utjecaj niti na jednoj društvenoj pa čak i osobnoj razini. Ali zašto uopće dvojiti o tome jer sam čovjek, individua koja čini ovu zajednicu i u njoj i za nju snosi proporcionalan dio odgovornosti. Upravo iz te društvene odgovornosti moram(o) donositi odluke koje, u principu, smatramo bezveznim i bezznačajnim obzirom na našu malenkost.

Tamo osamdesetih dok smo lagano prepoznavali vjetrove društvenih promjena a „miris“ mogućeg baruta dolazio nam je već s Kosova počeli smo dvojiti, bar oni koji su tada znali i bili sigurni kojem nacionalnom krpusu pripadaju i to bez zadrške. Za te i o tim znacima i danas postoje nedvojbeni tragovi tako da svako eventualno izmotavanje je suvišno i bespotrebno.  I dok dripac Beljak, na žalost na čelu jedne Stranke koja je izvorišno temeljena na nacionalnom identitetu, potpisuje svima poznatu izjavu o likvidacijama iz, i, vremena spomenutih osamdesetih nama se ponovno nude dvojbe koje će, sigurno obilježiti naredno desetljeće. Znamo tko su bili ljudi koji su padali pod udarcima famozne tajne službe a, na koncu, i ljudi koji su utemeljili stranku koju se on, očito, trudi rastočiti do zadnjeg ivera pa njihovi ideološki predci su upravu likvidirali one koji su stvorili političku ideju koju bi on trbao provoditi i dograđivati. I ako totalno zelen u vrijeme kasnih osamdesetih dok se, još uvijek i čak nešto intenzivnije, „radilo“ po praksi tih službi koje on zaziva mnogi su Hrvati prepoznali da je vrijeme koje on zaziva danas nepovratno potrošeno samo ga treba demontirati.

Negdje 88. godine u kuću mi je svratio jedan poznanik visoki dužnosnik represivnog aparata kojeg sam poznavao iz susjedstva ali i „sudarali“ smo se u poslu koji sam tada radio. Svoju „pederušu“ stavio je na stol uz šalicu kave koja mu je poslužena (znao sam da je u torbici službeni pištolj) i rekao mi: „Znaš, došao sam se pozdraviti s Tobom jer Te cijenim. Ovo je vjerojatno zadnje naše viđenje. Ja dobro znam u koje ćeš Ti jato a ja odoh u svoje.“ U jednom gutljaju je popio kavu, pružio mi ruku i otišao. Nikad se više nismo ni čuli ni vidjeli. Otišao je k svom jatu a ja sam se još više okrenuo svom.

I danas, pred izborni proces u Hrvatskoj demokratskoj zajednici kojeg mnogi i članovi i simpatizeri a posebno nepolitički građani ne samo ignoriraju već i blago sprdaju opet mi se i to jako lomi srce i ratio. Ovi će izbori i rezultati uvelike usmjeriti političke procese u narednom vremenu.

Hrvatska demokratska zajednica jednostavno je „primorana“ da uđe u unutarstranački izborni proces prvi put na ovaj način koji može i hoće donijeti velike promijene. Ja se, naravno, što sam često i javno pisao, ne slažem s mnogim marifetlucima koje su počinili stranački čelnici na štetu hrvatskih građana međutim, da Hrvatska demokratska zajednica danas (sutra) jednostavno „nestane“ kako naivno priželjkuju mnogi na tragu kazanog u prethodnoj rečenici, tek bi tada došlo do društvenog kaosa pa i ponašanja koje bolesno neodgovorni Beljak zaziva.

Hrvatska politika, na žalost nije imala hrabrosti iz opće poznatih razloga, provesti niti najmekši oblik lustracije na dobroj praksi zemalja tranzicije stoga ne treba Beljak zazivati duhove prošlosti oni su, na žalost, uvijek pripravni „izvršiti zadaću“.

I dok još uvijek licitiramo s kandidatima koji se žele natjecati za stranačke funkcije u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i čekamo službeno raspisivanje izbora i verifikaciju kandidata na neki način je jasno da će se članstvo morati odrediti u dva osnovna smjera.

Statut kao stranački „Ustav“ nije mjenjao postavke i politički lik Stranke od njezina nastanka. Ona je Hrvatska demokratska zajednica hrvatskih građana kršćanske provincijencije i demokršćanskih društvenih vrijednosti. Stoga, s pravom, njezin aktualni zamjenik Predsjednika Brkić, uvjetno kazano, „traži povratak djeteta materi“ jer je očito da aktualno stranačko vodstvo usprkos zazivanjima u „vjerodostojnost“ glavinja po nekoj imaginarnoj potrebi čak i preko demokratskog liberalizma zadirući u socijalistički vrt.

Izborom Plenkovića cijenio sam u jednom pismenu bojazan „teorije Sivolikih“ a upravo taj scenarij planiranog kaosa se, nekako, nazire usprkos napadnom zaklinjanju njegove trenutačne oligarhije koji, bar većina, po svojim moralnim, političkim, demokratskim i krščanskim vrednotama sigurno nisu dobar materijal za stranačke temelje ispisane u Statutu.

I što je onda dvojba? Pitati će netko.

Srce kaže Hrvatska demokratska zajednica kako je izvorno zamišljena i kakva je okupila stotine tisuća hrvatskih građana i stvorila Državu. Tu ne računam trećinu prišipetlja koji su se ukrcali, pa opet iskrcavali i ukrcavali nikad ne poštujući spomente vrednote već samo kokošareći na veliko i malo što je njihov jedini politički moto.

Ratio, pak, kaže Stranku (vlast) kakvu želi Europa na kojem nas putu cima aktualni predsjednik uz malo pomoći više podmetanja svojih nimalo vjerodostojnih suradnika koji jedva čekaju da ga iscipelare da bi se prištekali ma koja varijanta imala šanse sastaviti novu vlast. A što ako takvi, što je vrlo vjerojatno i moguće, ne formiraju vlast?

Nečemo valjda dočekati da isprepadani i zbunjeni štreber Bero na prvoj sjednici upravo sastavljene Vlade kaže: „ Molim tajnicu da pripremi razrješenje za Potpredsjednika Plenkovića i ministre iz njegove kvote.“

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here