Život na sjeveru (eng. Northern Exposure) je nekad vrlo popularna američka televizijska serija s početka devedesetih koja se prikazivala i na domaćoj televiziji i imala veliku gledanost. Mnogi ljudi ju smatraju jednom od boljih serija ikad snimljenih, a u njoj pratimo život u jednom malom gradiću – izmišljenom Cicelyju negdje u bespućima ledene Aljaske, gdje tamošnji stanovnici žive osuđeni jedni na druge sa svim svojim ekscentričnostima i koji vrlo emotivno i energično raspravljaju i sudjeluju u svakom događaju te male zajednice.
Današnja situacija oko izgradnje Ekološkog centra “Vrata Zrinske gore” u banovinskom selu Prnjavor Čuntićki gdje je Grad Petrinja napravio sjajan projekt, osigurao novac i u tijeku je preoblikovanje i nadogradnja tamošnje zgrade nekadašnje škole i fenomena zvanog DIC (Dječji istraživalački centar) čiji su osnivači bili nepovratni zaljubljenici u prirodu i ovaj kraj – profesori sa petrinjskog faksa Mato Bučar i Berislav Ličina uspjeli sa svojim pomagačima i istomišljenicima u Prnjavor Čuntićki dovesti čak 25 tisuća djece je tema pokretač ove priče. Budući Ekološki centar koji bi ubrzo trebao biti gotov bi u ovo malo, dosta udaljeno od Petrinje selo mogao ponovno dovesti život.I to vrlo intenzivan. Ali naravno,treba sačekati da se svi radovi privedu kraju.
Radovi na Ekološkom centru “Vrata Zrinske gore”u Prnjavoru Čuntićkom
Danas to usnulo,malo selo sa četrdesetak živih duša je prilično pusto,baš kao i okolna sela s hrvatskim ili srpskim življem tog dijela našeg zavičaja koji se proteže prema velikoj šumi Šamarici je potpuno utonulo u san. Ovdje je život usporen, monoton, tih, ništa se ne događa, a jedan događaj koji se dogodio prije točno 14 godina, u veljači 2004. me osobno podsjetio na seriju Život na sjeveru jer se takav scenario mogao prenijeti i na filmsku vrpcu. Naime, jedan trgovac iz Siska je odlučio pokrenuti biznis i u Prnjavoru Čuntičkom, pa je tako usred tog sela otvorio malu trgovinu.
Tog jutra su se već stanovnici počeli okupljati pred tim prostorom, a u vrijeme otvorenja nahrupili su u dućan na čijim policama je stajalo sve što im je trebalo. Svi su bili jako sretni, a čak je i poznati Pater Čedolil Vešligaj blagoslovio ovaj dućan, a odmah nakon toga je uslijedila prava mala fešta u prostoru obližnjeg DIC-a. Zasjeli ljudi za spojene stolove,narezalo se domaće kobasice, sira, kruha, natočila se rakijica, otvorila piva – druženje je potrajalo dugo. Baš sve onako kako bi trebalo biti češće. Trgovina nije mogla uspješno poslovati, na ovako malom broju ljudi i nakon nekog vremena se zatvorila.Ali ostalo je sjećanje na ovaj događaj čiji su akteri još tada uglavnom bili stariji stanovnici tog sela i nažalost, vjerojatno mnogi više nisu na ovom svijetu.
Vidjet ćemo što će donijeti nova “Vrata Zrinske gore”ovom malom usnulom selu.
1 of 7
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...
