Na mladima ostaje Svijet

Autor: Marjan Gašljević
Prije desetak i više godina u jednoj „svojoj“ političkoj kampanji maksimalno sam „gurao“ ideju uključivanja mladih ljudi u procese političkih odlučivanja i provođenja određenih politika. O samoj ideji „forsiranja“ mladih, obrazovanih ljudi u više sam navrata i pisao a i dan danas stojim na stanovištu da je nužno omogućiti mladim, obrazovanim i kompotentnim ljudima planiranje i provođenje politika na svim društvenim razinama što, pak, ne znači da se  druge generacije „isključe“ iz procesa posebno oni koji su pokazali i dokazali svoju komoptentnost te s njom izgradili autoritet kako osobni tako i institucionalni.
U procesu smo stranačkih izbora u najvećoj hrvatskoj Stranci a na pragu i parlamentarnih izbora. U Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici u jeku je „opaka“ bitka za stranačke nominacije dok se, pak, većina drugih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni uvelike slaže, preslaže, promišlja, kalkulira za parlamentarne izbore koji će najkasnije biti najesen što ne znači da ne mogu biti i nešto ranije. Koliko ovakav tajming odgovara Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici poslije, da kažem, slabih izbornih rezultata izbora za Europski parlament te Predsjedničkih izbora kao i činjenica da se ova Stranka odlučila prvi put na više kandidata za jednu funkciju uz izbore „jedan član, jedan glas“, teško je procijeniti posebno iz razloga jer se ti stranački izbori, bar po dosadašnjim pokazateljima, sigurno neće provesti u duhu zajedništva, uvažavanja i tolerancije.
Ako zavirimo u kandidate koji će nam biti ponuđeni na pralamentarnim izborima i u Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici bez obzira na ishod unutarstranačkih izbora kao i u drugim strankama hrvatske političke bare apsolutno je vidljivo da nitko nema namjeru ništa mijenjati u hrvatskom političkom životu. Opet nam se nude i biti će nam ponuđena lica koja se, uglavnom, vrte na političkoj sceni već tridesetak godina a njihovo političko djelovanje pozitivno djeluje samo na njihove imovinske kartice s kojima izvode akrobacije samo da birači ne bi zamjetili koliko su se podebljale uglavnom i najčešće „po Duhu Svetom“. „Sve nekretnine, umjetnine i druga materijalna dobra kupljena su legalno.“ Ovaj zaključak ne bi bio vrhunac licemjerja kada bi netko pokazao i dokazao od kuda je novac s kojim su „legalno“ kupljena ta dobra.
I dok hrvatski istraživački novinari tu i tamo ubodu neku krupnu ribu, recimo ministra, s prstima u pekmezu odnosno s nesređenim podatcima u imovinskoj kartici računom velikih brojeva dobivamo zastrašujuću cifru koliko li je tek sitnijih riba i ribica prošlo a da nisu otkriveni u svojim manjim ili većim muljažama uglavnom s društvenim dobrom.
Javnost se, eto, zabavlja s marifetlucima mlađahne HDZ-ove načelnice općine ne shvaćajući da je ona samo kolateralna žrtva stranačke predizborne bitke. U njezinom slučaju daleko me više brine činjenica mog zazivanja mladih ljudi u uključivanje u hrvatsku politiku. I ona sama a još više onaj lik iz APN koji reče da ga je „sram što skoro ništa nema pa je, zato, malo nedopušteno zahvatio i što će nad njima tako siromašnim misliti stranački vrh“ upućuju na činjenicu da je dio mladih koji su se odlučili za sudjelovanje u hrvatskoj politici apsolutno usvojio način funkcioniranja vlasti u Hrvatskoj i s takvim principima se jednostavno prištekao. Kada bih to smatrao da je zbilja tako s pozicije totalnog pesimiste kazao bih: „Na mladima ostaje Svijet ali i probisvijet.“
Ipak, mislim i uvjeren sam, da to baš i nije tako i da neće baš svi mladi „pobjeći“ i da će se u nekom trenutku stvoriti kritična masa koja će „vječitim“ likovima poput Šeksa, Stazića, Bačića, Đakića, Jandrokovića, Komadine, Bandića i još poduge liste sličnih s njihovim „crvenim prinčevima“ reći u jednom trenutku: „Dosta.“
S pravom. Jer što su nam ti likovi koji nam se opet nude se nekom novom – starom pričom dali do sada do li sramotnih izmotavanja oko nesrezmjerne imovine koju su nam, uz čestu floskulu „nije moralno ali je po zakonu“, oteli mogu nova ponuditi? Zar vam se više ne gadi i gledati te lažljive njuške koje vam (nam) se smiju u lice?
Naš poznati književnik Hrvoje Hitrec, pored svojih književnih i filmskih djela, kroz pravorijek Ustavnog suda dao nam je i jednu novu dimenziju odnosa hrvatske politike i javnosti oslikavši jednog od tih „vječnih“. Isti je dao i, mislim, „jaku“ dijagnozu hrvatskog društva uopće kazavši da: „Mnogi u Hrvatskoj još nisu iskoračili iz Jugoslavije u kojoj se čvrsto drže bar jednom nogom.“ Usput, Hitrec je i jedan od osnivača Hrvatske Demokratske Zajednice.
Iskoračimo, dakle, konačno.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here