Zakašnjeli nekrolog

Foto: screenshot YouTube

Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Jako me rastužila vijest o smrti Mani Gotovac.

Pratim njen rad još od vremena studija kad sam prvi puta čula za nju i počela je viđati u teatru i izvan njega. Dramaturginja, teatrologinja i književnica uvijek je bila sklona pretjerivanju i skandalima. Bila je drugačija, baš kao i struka kojom se bavila: dramatična, teatralna i kritična. Smatrala je umjetnost nasušnom potrebom, a ljubav pokretačkom snagom svijeta. Ekscentrična i sklona akciji  neponovljiva je osobnost hrvatske kulturne scene. Družila se s mladim ljudima otvarajući im mogućnost rada u kazalištu i ta sinergija često je vjetrila ustajalu kazališnu scenu progovarajući iskrenošću, strašću i proturječjem. Sjetimo se Karoline Riječke i Severine, koju je dovela između inog zato što marketinška promidžba znači puno kazalište. U teatar uvodi TBF, Urbana , omogućuje rad često osporavanom Frljiću, daje priliku mladim hrvatskim autorima Vidiću , Matišiću i Jelčiću . Vazda propituje izlazeći iz okvira i stoga je obožavaju ili osporavaju. Periferne scene su je oplemenjivale jer je znala da i drugi gradovi moraju pokazati svoje specifičnosti. Rezultiralo je to mjestom intendantice u Splitu i Rijeci, a i u Zagrebu je bila ravnateljica Teatra &td, rubnog pozicijom i tretmanom institucija , a svjetskog repertoarom i inovativnošću. Za Krležu je bila šarmantna dama, za Magellija opasna vještica , ali voljela je tu usporedbu jer vještice su kontra, s novim idejama, spaljivane iako to ne zaslužuju „pa jahati na metli ima smisla“ . Ona pokreće događaje, jer kazalištem donosi začudnost i spas od svakodnevnice, naslanjajući se na brehtovske i avangardne postulate. Njena je osebujnost  prepoznata diljem bivše države, jer je bila prva izbornica Sterijina pozorja, sudjelovala je u kreiranju MESS-a, radila sa svjetskim teatarskim veličinama poput Roberta Ciulija i Paola Magellija. Popularizira teatar na različite načine : pokreće Međunarodni festival Riječke ljetne noći i projekt Pisci pod zvijezdama u Rijeci. Kazalište doživljava prostorom istraživanja koje je uvijek izloženo riziku, ono je stvarnost, „put ka istini“. Govorila je da moramo poštivati lijepa vremena( provedena u vezama), poštivati odnose i slobode i dopuštati ih drugima. S njom je uvijek započinjao drugačiji život i zato će svima koji smo je voljeli i poštovali faliti. Vjerujem da  putuje u samoću i tišinu vječnosti koju će ispuniti kako samo ona zna.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here