Najstarija sisačka rock skupina “VIS DIJAMANTI” dobiva spomen ploču u središtu grada

Vrlo zanimljiva stvar se sprema u Sisku. Naime, tamošnji zaljubljenik i istraživač sisačkih rock bendova kroz povijest, glazbenik i voditelj Pop Rock škole koji je svoja istraživanja uobličio u knjizi – Trenutak koji čekam i koji upravo okuplja ekipu i novac za snimanje dokumentarca po knjizi “55 godina sisačkog r’n’r – Miro Dimić za PS portal javlja najnoviji događaj koji će se dogoditi ove subote, a trajat će vječno. Baš kao i rock.
Dragi prijatelji
Uz veliku podršku Ravnatelja Gradskog muzeja, gospodina Vlatka Čakširana i Grada Siska ostvaruje se moja pomalo nemoguća misija da se grad Sisak  oduži svojim umjetnicima-rokerima na ovako jedan jedinstven i originalan način.
Naime 15. 02. 2020.  u 13 sati ispred zgrade Stjepana i Antuna Radića 21. (druga ulica pored Mlin i pekare) svečano će se otkriti spomen ploča u čast najstarije Sisačke rock skupine (a, možda i puno šire) „VIS DIJAMANTI“. Ovim činom Grad Sisak postaje prvi grad u Hrvatskoj koji na ovakav način iskazuje zahvalnost svojim rokerima koji su osnovani davne ’62. godine, točnije 15. 02. 1962. Puna dva mjeseca prije legendarnih The Roliing stones-a. Dijamanti u početnom sastavu (Joja, Joža, Zvona, Leo i Iva)  definitivno su to zaslužili. Legenda o Dijamantima živi vječno, prenosi se sa generacije na generaciju. Sisački Korzo i Dijamanti su neraskidiva veza i zaštitni znak našeg grada punih šezdeset godina. Ovo je najmanje što smo mogli za njih učiniti, da stvarno postanu i ostanu vječni!
Uz Joju i ekipu kroz Dijamante u njihovim petnaestak godina postojanja   prošao je veliki broj vrhunskih Sisačkih muzičara koji su svako na svoj način ostavili svoj pečat, trag i prepoznatljivost i što je najvažnije njihova energija i ljubav prema roku prenosi se na mlade generacija do dan danas.
Pa za one koji nisu upućeni malo detaljnija priča o VIS DIJAMANTI!
Pitate se   zašto baš oni. Tko su Oni, tko su „Dijamanti“ .  Nepoznati ljudi iz malog grada, anonimusi. Nikad nisu bili ni na jednoj naslovnici popularnih muzičkih časopisa, o njima nikad nije snimljena TV emisija, nemaju niti jednu singl ploču, a kamoli long play. Zašto baš njima ta čast. E pa dragi moji,  to što nisu bili medijski eksponirani i poznati, što nisu snimili svoje glazbene uratke, što nisu otišli iz Siska (a mogli su). To jest njihova veličina i najvažniji razlog zašto su zaslužili ovo priznanje . Da ne odu u zaborav. Nego, dapače.
Kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća, koji se sjećaju tog vremena bio je period napretka i procvata. U industrijskom smislu, Sisak se razvijao i postajao centar regije, Željezara, Rafinerija, Radonja, i mnoge druge tvornice koje su tada radile „punom parom“ davali su socijalnu sigurnost , poboljšavali kvalitetu života građana u svim segmentima. Sve više Fićeka, Škoda i popularnih „Buba“ bilo je na gradskim ulicama. Sisačko „Korzo“ (na daleko poznat) bio je glavno okupljalište mladih Siščana. Ali  za ljude koji su stvarali i bavili se rockom bio je to užasno težak period u kulturološkom smislu, bili su na marginama, na „dnu“. U to doba Zagreb je bio „miljama“ udaljen od Siska, da ne kažem Trst i London. (Trst kao sinonim za modu, a London za muziku ili ti glazbu). Upravo zahvaljujući „Dijamantima“ koji su Sisku približili svjetsku rock scenu, nije bilo potrebe odlaziti navečer u Zagreb na Ribnjak ili Vrbik, (to su tada bili glavni plesnjaci u Zagrebu), slušati „Crvene Koralje“ ili   „Grupu 220“. A odlazak u London, bila je „naučna fantastika“. Zahvaljujući njima (Dijamantima)u Sisku smo mogli slušati najnoviju svjetsku top listu koja se svirala recimo u „Klub 100“. Oxsford street 100 usred Londona. Beatlesi, Rolingstonsi, Uriah Heep, Creedence Clearwater Revival, Hendrix, Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbat, Cream i mnogi drugi bili su okosnica repertoara Dijamanata. Nijedan klupski band bivše države nije imao ovakav izbor pjesama na svom repertoaru kao oni . Uostalom, puno puta u Sisak  su dolazili ljudi iz okolnih gradova i Zagreba . Među njima je bilo jako puno muzičara. Ostajali su u nevjerici kad su čuli naše „majstore“ . Njihova snaga, energija i kvaliteta muziciranja bila je na svjetskoj razini. Podigli su ljestvicu (kvalitete) na vrlo visoku glazbenu razinu. Stvarno su zvučali svjetski. Nije onda ni čudo što su tih godina Sisak obilazili razno razni menadžeri iz Beograda i Zagreba koji su željeli odvesti nekoga od članova Dijamanata. No međutim ni jedan od njih nije ni pomišljao otići. Bez obzira na vrlo primamljive financijske  ponude ali i sve drugo što ide uz to . Fotografiranja, snimanja, putovanja i veliku popularnost. Sve to, Oni su podredili Sisku. Svom gradu u kojem su ostali do danas.
Kolika je bila popularnost Dijamanata govori podatak  da su tada Dijamante poistovjećivali sa Sisačkim korzom.  Godinama zaštitni znak grada, Sisački Korzo koji je bio na daleko poznat , ali  Dijamanti su Siščanima oduvijek na prvom mjestu i zauvijek u srcu. Voljeti Dijamante značilo je voljeti Sisak i obrnuto.  Vikendom kad su Dijamanti počinjali svirku praznio se korzo. Kolone ljudi kretale su iz druge ulice kroz šetalište Vladimira Nazora prema klubu Mladih (CZK) gdje su svirali. Većina publike  prestajala je subotu i nedjelju po tri sata ispred bine (toliko je trajala svirka), uživajući u svirci.  Desetak godina  „Dijamanti“ su bili naše „ikone“  o kojima se sa ponosom razgovarali  . Potaknuli su ogromnu erupciju, vulkan koji je eruptirao sa „lavinom“ mladih budućih muzičara  koji su se poistovjećivali svojim idolima. Sve koji su se glazbom počeli baviti krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina  nadahnuli su Dijamanti. To traje i danas, a prošlo je skoro šezdeset godina. Mit o „Dijamantima“ nije prošla. Još uvijek gitariste uspoređujemo sa Frajcom, u smislu. „dobar je ali,  Iva! Iva (Frajac) je to odsvirao neponovljivo. Bićinu virtuoznost do danas nitko još nije dostigao. Ostao je „čarobnjak“ na bubnjevima. On je Sisački „Ringo“. Joja i Leo, doslovno su ušli  u legendu . Neponovljivi i jedinstveni. Svi oni zajedno. Joja, Joža, Marijan, Iva, Zvona, Frajac, Leo, Bića, Cvik i ostala ekipa su istinski Sisački glazbeni doajeni, utemeljitelji rocka. Umjetnici!   Nikad nije kasno da im se grad Sisak oduži sa prigodnom nagradom. Zaslužili su. Ostali su vjerni svome gradu , završili su škole , fakultete , zaposlili i oženili . Većina od njih danas je u zasluženoj mirovini.  Dane provode družeći se sa prijateljima i svojim unucima. Svojim primjerom, ponajprije ljudskim pa onda glazbenim kvalitetama najzaslužniji su što Sisak i danas ima svoje virtuozne instrumentaliste i vrhunske  bendove svjetskog glasa.
Upravo je to razlog da u subotu točno u podne svojim dolaskom iskažemo  poštovanje našem Joji i Dijamantima.
p.s u prilogu stavljam par fotki koje sam pronašao u najstarijem muzičkom časopisu na ovim prostorima „džuboks magazin“ br. 6 u kojem su naši Dijamanti rame uz rame uz legendarne: The  Rolling stonse, The Beatles, Indekse, Bob Dylana, sa originalnim aranžmanom Mick Jaggera & Keth Richarda. Stvarno Relikvija, naklon do poda!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here