Autor:Miroslav Šantek
Osobno sam svjedok tih događanja.Početkom osamdesetih,popnete li se uz stepenice na kat zgrade tadašnje petrinjske OŠ Ivan Rukavina Siđo, skrenete ulijevo i na kraju hodinika s lijeve strane otvorite vrata učionice, ušli ste u prostor koji je ponekad izgledao kao dnevni boravak, ponekad kao kuhinja, ponekad kao mala radionica, a ponekad kao velika trpezarija. U toj učionici je predmet domaćinstvo djeci predavala učiteljica Rebrović.Taj predmet bi učenike naučio mnogim vještinama koje bi napravili svojim rukama – kako skuhati jaje, krumpir ili puding, kako zašiti gumb, kako uopće provući konac kroz iglu, kako napraviti sitne popravke, kako riješiti razne svakodnevne tehničke probleme, kako se lijepo ponašati, kako se…
Sve te vještine su kažu današnji znanstvenici bili vrlo korisna stvar, a izbacivanje tog “nepotrebnog” predmeta iz nastave je dovelo do toga, da su ankete i istraživanja pokazala da većina engleskih studenata ne zna pripremiti običan obrok, o zdravoj prehrani znaju još manje,jedu u većini slučajeva kupovnu hranu i grickalice, a mama i njene “vještine” su daleko…
I Hrvati su domaćinstvo proglasili nepotrebnim predmetom, mada u zadnje vrijeme, neke škole ga počinju uvoditi kao izvannastavne aktivnosti kojima su današnja djeca oduševljena.I mediji su u zadnje vrijeme počeli pisati o ovoj temi, pa nikad se ne zna. Možda vrate taj “nepotrebni” predmet u redovnu nastavu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here