Noć na Baniji: Dvije srne na cesti i sloboda. Baš onako kako treba biti

Autor:Miroslav Šantek
GOLD FM je moja omiljena radio stanica koju slušam u automobilu. Ljudi za nekim udaljenim mikrofonom su cool opušteni, a puštaju u eter isključivo rock glazbu. Taman za moje uši. Na zvučnicima David Bowie pokušava otpjevati svoj prastari hit Modern Love, ali ga u tom naumu zaustavljaju mračna banijska brda koja poništavaju radio signal.Bowie je isprekidan, baš kao i isprekidane i pune crte na cesti koje su jedini prizor koji vidim ispred sebe u mrkloj, potpuno tamnoj noći.Potpuno je svejedno da li je 19 sati ili ponoć. Ovdje, na putu kroz banijske predjele noć je crna. Tamna. Gusta. Proždire sve oko sebe. Imam osjećaj da će pojesti i ovaj mali automobil koji pokušava izaći iz mraka i dokopati se spasonosnih svjetala Petrinje. Odjednom siluete na cesti. Dvije. Velike i nepomične. Kočim i zaustavljam se ispred dvije poveće srne koje mrtve hladne stoje nasred ceste i nezainteresirano i bez ikakvog straha gledaju u blješteće farove moga automobila. Tek zvuk otvaranje vrata automobila ih je lagano pomaknuo s tog mjesta prema obližnjem grmlju u kojem su nestale gizdavo i polako.
ZELENA DOLINA je ime kafića. Veliki objekt koji je imao velike planove u samom početku nastajanja prije puno godina. Trebao je biti motel, a i velika hala za svadbene svečanosti. Ove noći je samo kafić ispred kojeg je parkirano nekoliko automobila. Kuća se bijeli, svijetli u noći, a kroz stakla prozora vidim i glave gostiju koji su na toplom i sigurnom mjestu. U toploj atmosferi boje drveta i cigle piju piće prije nego krenu dalje na put. Ovo je jedini kafić, jedino mjesto gdje možete stati i biti posluženi između Petrinje i Dvora ili Gline, ovisi na koju stranu se odlučite putovati s ovog mjesta.
NOĆ JE DUBOKA I DUGAČKA. Putovanje nenaseljenim dijelom podsjeća na filmske kadrove poput Twin Peaksa, a vožnja kroz mrak budi pomisao da se na ovom mjestu ništa nije promijenilo već tisućama godina. I stari Iliri, i Hrvati i Srbi i Turci su noćili pored velike vatre okruženi debelim mrakom i zvjezdanim nebom. I to je dobro. To mi se jako sviđa. Nema svjetlosnog zagađenja. Ovdje je noć zdrava i duboka. Zastajem pored mosta na Petrinjčici kod predjela Tješnjak. Izlazim iz automobila i osluškujem. Petrinjčica žubori, u grmlju nešto šuška, negdje u daljini se čuje pucanj iz puške. I zvuk nadolazećih automobila koji prelaze preko mosta i ostavljaju za sobom svjetlosni trag. Oni jure prema svjetlu grada. I ja ću za njima. Samo da još malo udahnem banijsku noć. Crnu da crnja ne može biti. Baš onako kako treba.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here