Što su djeca skrivila „najboljoj hrvatskoj Vladi“

Autor: Marjan Gašljević
Svi, ama baš svi, u Hrvatskoj bavimo se od dana do dana, od sata do sata tko je što kazao u predizbornoj stranačkoj  kampanji, tko je popravio imovinsku karticu i za koliko, da li se dovoljno „vidi“ nečega na golišavoj slikici Nives ili neke druge od mnogobrojnih starleta koje uporno pokazuju sise i guzice.  Tu i tamo iskoči pa ubrzo i nestane neki tekstić u kojem nadobudni novinar pokušava čitateljima približiti nešto iz naše tužne svakodnevnice koju guramo mi „obični“. Naravno, zanovijetanje takve vrste nikoga ne zanima jer se to uvijek dešava „nekom drugom“.
Eto, mene, recimo zanima što su hrvatska dječica skrivila „najboljoj hrvatskoj Vladi“.
Nekako na silu ušlo se u tekuću školsku godinu s razvikanom „školom za život“. U stvari galamu su dizale uglavnom „jake snage“ HNS-a u vidu Vrdoljaka, Divjakice, Štromara, Batinića. Kada vidite i čujete te likove najradije bi ste kazali: „Pa ljudi, odrasli smo za Vaše crtane filmiće.“ Kako izgleda njihovo „spašavanje“, jer vole se nazivati spasiocima hrvatskog obrazovnog sustava, doznali smo odmah na početku školske godine kada je nedostajalo mnogo toga da bi godina uredno počela. Još se ništa nije zgotovilo od tih manjkavosti a krenuo je štrajk u školama. Družina se čudila jer „to njih ne zanima“. Mjesec i pol dana štrajka kroz koje vrijeme niti djeca niti roditelji nisu znali ni kada ni kako u školu da bi izgubljeno, kao, nadoknađivali u vrijeme predviđenih praznika. Kino je da je za te preznike velik broj djece s obiteljima davno ranije rezervirao mjesta na skijalištima. I onda još jedna visoko licemjerna odluka da djeca koja idu na skijanje ne moraju u školu a „lidlići“ koji ne idu moraju. Na ovu diskriminatornu odluku nije trznula niti dječja pravobraniteljica ali i rijetko drugi. Ta, tko će se zamjerati onima koji imaju.
Naravno, velik dio problema s kojima smo započeli školsku godinu niti do „skijanja“ nije razriješen. Neki školski ravnatelji namjerili su se „moliti“ po New Yorku o trošku škola što su razotkrili neki novinari da bi se ministrica zatekla „u čudu“. Hrvatska ne treba „začuđenu ministricu“ već djelotvornu.
Svijet je okupirao korona virus. Dosadašnjih godina u ovo smo se vrijeme bavili brojanjem gripoznih Hrvata. Ove godine zbog nesretnog korona virusa brojanje je izostalo nešto se samo broje turisti koju su „već“ navalili na hrvatske kapacitete.
Zanimljivo, nitko nije niti „trznuo“ da je početkom veljače, kada inače stagnira, epidemija gripe u Hrvatskoj eskalirala. Epidemiolozi kažu da ovogodišnji tipovi virusa uglavnom „napadaju“ predškolski i mlađi osnovnoškolski uzrast. Statistike su, uglavnom, tu. Radimo, dakle, ono što najbolje znamo – statistike kao točan zbroj netočnih podataka.
I dok famozna Divjakica, kojoj je Vlada dala, samo tako, potporu po Bosni, odnosno Srpskoj, naganja sumnjive diplome zaposlenih u hrvatskim školama osnovnoškolski razredi mlađeg uzrasta uglavnom zjape prazni. Dvoje – troje učenike strpljivo slušaju učitelje koji „tjeraju“ svoj program po planu dok se ostatak razreda „gripiše“ i kuri četrdesetak stupnjeva celzijevih. Nakon dest – petnaest dana ti što sada kure vraćati će se sukcesivno, kako su gripu i zarađivali, u razred a oni iz razreda krenuti će po svoj dio gripisanja. Bitno da nastava i škola za život ide dalje. Siguran sam da su epideiolozi znali za ovaj scenarij ili bar slutili ali da li su reagirali prema pravilima za sprječavanje epidemija ili su se samo „dogovorili“ s Divljakicom da se svi zajdeno prave „grbavi“ dok se djeca ne „izgripišu“. Ta, da su na desetak dana prekinuli nastavu morali bi to nadoknađivati. Kada, kad su kvotu „potrošili“ na štrajk.
Na koncu što nego se pitati što su naša djeca, ako smo već mi krivi,  skrivila toj najboljoj Vladi.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here