Bravo Predsjednice, bravo Predsjedniče

Autor: Marjan Gašljević
Danas smo svjedočili inauguraciji izabranog Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i odlazak poslije mandata Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Inuguracija me je, nekako, najviše zanimala u očekivanju Hrvatske himne u izvedbi glazbene dive Josipe Lisac. U glazbenim izvedbama Josipe Lisac uživam od svoje mladosti i njezinih prvih glazbenih uspješnica. Josipa je još tada, i u glazbi i u modi, bila „drugačija“. On nije pratila trendove već ih je stvarala. Bila je, jest i ostala je neponovljiva. To je pokazala i danas svojom izvedbom Himne. Naravno, bila je „drugačija“.
Na tragu Josipine izvedbe i govor upravo inauguiranog Predsjednika dao je do znanja da bi Hrvatska trebala u sljedećem razdoblju „ploviti“ u modernom demokratsko-liberalnom duhu gdje građani „sjede u prvom redu“. Samom činjenicom mjesta inuguracije te brojem uzvanika i još mnogim detaljima „prekršena“ je tradicija a snagu same te promijene moglo se osjetiti i promatranjem zgode preko TV ekrana jer je vrijeme i prostor inauguracije „zračilo“ posebnim emotivnim nabojem.
Što će inaugurirani Predsjednik činiti u svom mandatu mislim da danas nije trenutak za suditi. Meni osobno u današnjem događaju pozornost je daleko više uzeo odlazak s predsjedničke funkcije gospođe Grabar Kitarović. Uz pozorno promatranje svega što se je dešavalo mislim da je javnost koja je osuđivala Predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović (ni sam joj često nisam bi sklon) bila u dosta velikoj zabludi. Možda je Milanović upravo na tom polju izvukao određene pouke ta ih i na ovaj način izbjegao. Milanović je pod svaku cijenu izbjegao „masu“ na inauguraciji u koju se je u slučaju Grabar Kitarović uvukao svijet i probisvijet da bi joj se to poslije spočitavalo.
Gospođa Grabar Kitarović je, svakako, kapacitirana osoba te se je stoga ne treba odreći. Sama je u svom oproštajnom govoru kazala da će o njoj i njenom radu suditi povijest što sigurno i hoće pa će mo onda hladne glave vidjeti ne samo što je ona radili već i s kim je radila.
Sama činjenica da je bila žena u čoporu vukova opravdava mnoge stvari za koje smo je voljeli prozivati. Iz te bi činjenice trebalo procijenjivati njezinu snagu koju će, vjerujem, korisno upotrijebiti u svom daljnjem radu ali s puno manjom kritikom često i površne i nekritičke javnosti a na zajedničku korist.
Da je Milanović davno procijenio na iskustvu gospođe Grabar Kitarović koliko je važno „s kim“ radiš i ako teško moglo se zamijetiti još davno u njezinoj predizbornoj kampanji za ovaj mandat kada se je čudio „zar s njima?“ I u samoj kampanji u više navrata ju je „poštedio“ tog njezina tereta da bi, na kraju kada su izbori završili, kazao da „za nju uvijek ima mjesta“.
U svakom slućaju bilo je lijepo vidjeti, i nakon nekih Milanovićevih ranijih „ispada“ prema Predsjednici Grabar Kitarović, srdačan ispraćaj i pozdrav dvoje Predsjednika.
Možda iz ove današnje priče treba, u konačnici, povući pouku za hrvatsku budućnost kroz nužnost snage za mijenjanje nekih ne dobrih tradicija u politici kroz hrabrost promjena. Pa sretno Predsjednice Kolinda Grabar Kitarović i Predsjedniče Zorane Milanoviću.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here