Kad su cure zapjevale svi su se sledili: Začula se pjesma kao sa davno snimljene audio kazete

Autor:Miroslav Šantek
DUBOKA NOĆ je pala na Hrvatski Čuntić. Na prohladnom vjetru uz cestu koja vijuga ispod kamene kule i pored sportsko – izletničkog centra stojim s Ivanom Radoševićem koji gleda u mrak iz smjera Petrinje. Nestrpljiv je jer očekuje goste iz metropole, a sve u sklopu priče koja zvuči prilično nevjerojatno. Ivan je član ovdašnjeg KUD-a “Čuntićanka” koji je vrlo arhaičan i originalan. Pjevaju i plešu isto kao i što su generacije ovdašnjih ljudi to radile, a kako često nastupaju na raznim smotrama i festivalima, njihova originalnost je upala u oko profesionalcima koji se bave istraživanjem glazbe i pjevanja i koji su ostali oduševljeni načinom pjevanja ovih ljudi. I doista, dva automobila dubrovačkih i zagrebačkih registraskih oznaka parkirala su se pored nas, a iz njih su izašli poznati likovi iz svijeta istraživanja etno glazbe i običaja – prof. Vido Bagur, stručni suradnik međunarodne smotre folklora, neumorni istraživač folklora i starih napjeva Hrvatske i etnomuzikolog dr. sc. Joško Ćaleta sa skupinom mladih cura, studentica Muzičke akademije iz Zagreba okupljenih u ansamblu Harmonija disonance, a koje su izvrsne vokalistice koje proučavaju i uče pjevati stare hrvatske napjeve.
MIRIS KUHANIH KOBASICA leti prostorijom gde su na spojenim stolovima postavljeni tanjuri, čaše, kolači, piće. Drvo pucketa u peći, sa zidova vise fotografije i priznanja KUD-a Čuntićanka, a njihovi članovi su se sastali da bi dočekali goste iz Zagreba. Nisu imali pojma što će doživjeti. Naime, na jednoj staroj audio kazeti ostao je zvučni zapis originalnih čuntićkih pjesma koje su davno ispjevali ovdašnji ljudi, a koje su etnomuzikolozi pribavili,digitalizirali i proveli puno vremena i truda da bi studentice Muzičke akademije “skinule” u potpunosti snimljeni materijal i mogle ga otpjevati. A kad su zapjevale svi su se sledili na mjestu. Upravo su čuli kako su u originalu pjevale njihove prabake i bake i ostali prilično šokirani izvedbom ovih mladih cura koje kao da su se stopile u vremenu i prostoru kojeg su ove noći prvi put u životu posjetile. Istu pjesmu je zatim pokušao otpjevati KUD, ali to je sasvim drugačije zvučalo. Između domaćina i gostiju se odmah rodila prisnost i ljubav, pa su se izmješali i zapjevali zajedno.Sve se to pretvorilo u jednu večer za pamćenje koju je sa sjajem na licu prof. Vido snimao. Čovjek ima visokih 82 godine, neumornu energiju i strast za životom i ovakvim stvarima. Kaže da su ovi ljudi srdačni i dragi i jedinstveni.
GRUMEN ZLATA koji treba istražiti. Tako su nazvali stare napjeve i običaje KUD Čuntićanka. Jedinstveno i originalno blago folklora. Kao neki stari arhaični blues koji se ovdje svira i pleše.Vozio sam se prema Petrinji kroz mrklu noć i razmišljao kako na sat vremena vožnje od ovog mjesta, usred milijunskog velegrada,buke, tramvaja, nepreglednih kolona automobila, blještavila i zabave, u nekoj prostoriji skupina studentica sluša napjeve čuntićkog kraja i strpljivo ih stih po stih, notu po notu uči pjevati.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here