Da li je bolje u Hrvatskoj biti mason ili masan?

Autor: Marjan Gašljević

Za mene je pitanje svih pitanja u ova zadnja dva dana upravo pitanje da li je u Hrvatskoj bolje biti mason ili masan. Osobno o masonima, kao i mnogi drugi, znam vrlo malo a u nekim davnim trenutcima znatiželje prolistao sam neke knjige o njima ali i o drugim tajnim društvima koji, upravo zbog svoje tajnosti, škakljaju znatiželju. U svoj toj literaturi i nisam uspio doznati nešto što bi mi razjasnilo u čemu je njihova tolika „razvikanost“ i od kuda izvire eventualna moć članova da bi bila toliko drugačija od moći članstva u nekim drugim formalnim i neformalnim udrugama. Samo postojanje udruga svodi se na neki probitak tako da niti ovdje nema „nešto novo“. Nitko me, naime, ne može razuvjeriti da je članstvo, recimo, neke braniteljske udruge manje probitačno, tajno i osobno korisno od masonskog članstva. S druge, pak, strane famozna grupa Borg čije je postojanje njihovo pismeno samopriznanje niti je bila registrirane niti u skladu sa zakonom o udrugama niti u jednom trnutku nije bila upitna kao niti sredstva koja su „protekla“ koru nju. Itd…

Zanimljivo je u ovom slučaju koji je presudio karijeri Glavnog državnog odvjetnika to što se saznanje o njegovom članstvu i njegova smjena odvijala, za hrvatske prilike, munjevitom brzinom. Nikada, vjerojatno, u svom mandatu bržu odluku Premijer nije donio, a ta brzina odluke implicira da se iza ove smjene krije nešto daleko opakije od same činjenice Jelenićeva članstva u masonima.

Nitko u cijelom slučaju ne dvoji da je članstvo u masonskoj organizaciji zakonito kao i sve što okružuje samu Udrugu i podložno je propitivanju iz pozitivnih zakonskih propisa koji reguliraju rad udruga u Hrvatskoj. Zbilja, čemu onda takva hitra reakcija?

Da je ovaj Plenkovićev mandat obilježen otezanjem u donošenju odluka odavno je konstatirano. I u situacijama kada je ishod odluke bio nedvojben morali smo je iščekivati danima i mjesecima. Desetine i stotine „njegovih“ dužnosnika zatečeni su s „prstima u pekmezu“ i to dobrano „namazani“ da bi se, prvenstveno, moralno i politički zaštitili floskulom „neka institucije rade svoj posao“ i zlorabljena presumpcija nevinosti pa i ona nejtužnija i najružnija „birači će ih kazniti“. Uglavnom svi ti „namazani“ uglavnom nisu sankcionirani, njihove nepodopštine često su pogurane pod tepih a ako bi, uglavnom mediji, predugo štihali po njihovim predmetima tada bi se uklonili na 6+6 pa do nekog uhljebljenja.

Raznorazne lopine na raznoraznim funkcijama do sada uglavnom, dakle, nisu stradavale prepuštane su, ha – ha, sudu javnosti na izborima. Prvi i, do sada, jedini „javni“ mason sasječen je u danu. Naravoučenje je, bar meni, u Hrvatskoj je daleko bolje biti masan nego mason. Masne ne proganjaju.

A zašto je stradao Jelenić svakako će se doznati kroz neko vrijeme što će tada biti irelevantno. Do tada će mo se baviti izučavanjem antologijske Bandićeve knjižice „Vodič protiv korupcije“.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here