Pluralizam na naš način ili „tko ga jebe“

Autor: Marjan Gašljević

Foto:Zdravko Turkulin

Ovaj sam tekst napisao i pospremio u bespuća svog računala točno prije 5 godina u vrijeme euforije, obećanja i Nade. Nade kamenjarke. Nekako mi se čini da se povijest stalno ponavlja ali nikako iz nje, kao učiteljice života, da nešto naučimo. Šator je, tada, bio u Savskoj sada ga očekujemo na Pantovčaku ali onaj u duginim bojama. Bitno da je muving pa što ispadne. Nema nešto logike ali tko ga jebe Hrvatska je i tako logici stala na rep. Tko će, u konačnici, popustiti u cijeloj toj šaradi? Kao i onih petstotinjak tisuća koji su do sada u zadnjih nekoliko godina odselili koji samo žele pošteno raditi za poštenu plaću u poštenoj Državi i pošteno i dostojanstveno živjeti.
Nasuprot totalitarnih ideologija pluralizam prepoznaje postojeće različitosti interesa i političkih pozicija. Smatra da je njihovo individualno postojanje, individualno zastupanje te artikulacija raznih pozicija legitimna i poželjna. Pored tolerancije najznačajnije opće načelo pluralističkog političkog sistema je princip subsidiariacije(?): Sva pitanja koje nije moguće riješiti na političkoj razini prepuštaju se određenim društvenim organizacijama. Najvažnija karika u lancu pluralizma je sloboda svakog pojedinca, prigoda za razmjenu stajališta i mogućnost za zajedničko zastupanje interesa i stavova.
U političkoj teoriji pluralizam može imati dvostruko značenje – normativno, kao ono što bi trebalo biti i deskriptivno, kao ono što jest. Kao normativan pojam pluralizam je određena politička ili društvena vrijednost kojoj se teži.
Za bivše je komunističke sustave centralne i istoćne Europe važno razumjeti funkcioniranje suvremenih demokratskih društava čiji model žele preuzeti te je stoga važno uzeti u obzir deskriptivne teorije pluralizma. Možda je još važnije uzeti u obzir pluralizam kao normativnu kategoriju, tj. vrijednost koja jasno razdvaja demokratske od autoritarnih i totalitarnih sustava. Proces pluralizacije je upravo prihvaćanje pluralizma kao društvene vrijednosti.
I osobno sam bio uvjeren da je najvažnije događanje u Hrvatskoj ovog vikenda „prosvjed“ i „antiprosvjed“. Međutim i površniji pratitelj TV i radijskih programa te tiskovina jasno može razlučiti da to nije čak niti kulisa osnovnoškolske predstave ili nešto kao „Hamlet u Mrduši Donjoj“. Sreća nije pukla niti jedna njuška kako to obično zbiva na predstavama u „Mrdušama“.
Policija se je iskilavila tražeći već 124 dana tko je organizator prosvjeda u Savskoj 66, tko je složio šator, tko naložio vatru, tko plaća i s čijim novcima pijaću i sve ostalo da bi pred Svijetom ( na AL Jazeeri Balkans ) slegnuli ramenima. Ako ne mogu detektirati odgovorne 124 dana potpuno je normalno da isti dan ne mogu detektirati niti „antiprosvjednike“. Ali vrlo jednostavno su slančili 3 – 4 „elementa“ odmah objavivši da isti nisu vezani niti za „prosvjednike“ niti za „antiprosvjednike“ već su ubačeni ali se ne zna od koga, za koga i tko plaća ceh. Ja znam: Svemirci. Svemirci su definitivno krivi kao i za neidentificirani dron na Markovu trgu. Prema naprijed kazanoj definiciji radi se o „pluralizmu muljanja“.
S pluralizmom se brani i zamjenik predsjednika HDZ-a, gospodin Prgomet poslije svojih blogova i interviju-a tjedna na HR-u. Pluralizmom u svojoj Stranci u kojoj je, najprije izabran najvećim brojem glasova, a onda, kao strano tjelo, marginaliziran. Mislim da, obzirom na broj glasova koje je inkasirao, ima pravo govoriti. Predsjednik Stranke samo je nonšalantno, kao da tjera muhu, odmahnuo na upit da li će pokretati sankcije ( i za puno manje su „letjeli“ iz Stranke); „Neki to tamo traže …. mumllj….“ Sjećam se njegove stranačke izborne retorike; „Jedan član, jedan glas.“ I što mi preostaje nego odmahnuti rukom kao da tjeram muhu. I to je politički pluralizam!
Uzjebali su se i na drugoj strani. Zatekla ih je Josipovićeva „košara“ a i drugi, recimo, disidenti, su se uzjogunili. Ma kako i ne bi uludo su bacili u vjetar 8 miliona. Kako to boli. Surovi pluralizam.
Ostali političari iz „balon strančica“ intenzivno pokušavaju trgovati. Nude se lijevo, nude se desno a ti sad pogodi na kojoj su strani „partizani“, na kojoj „ustaše“, na kojoj „jugonoslalgičari“, na kojoj „srbofili“, na kojoj „pravi branitelji“, na kojoj „ratni profiteri“, na kojoj „dezerteri“, na kojoj „pederi“, na kojoj „munchen bojna“ ……… Osnovno je zaviriti u novčanik i popis slobodnih sinekura. I to bi bio materijalni pluralizam.
E pa, dragi moji, od svih tih silnih pluralizama razumijem pouzdano da me svakodnevno pokušavaju praviti budalom, stokom sitnog zuba, glodavcem, ništkoristi, lezilebovićem i pick-zibnerom. JBG-a, uspjevaju! Da popravim stvar i odlučim biti peder? I to je pluralizam na hrvatski način.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here