Belgija iliti hedonizam na najjače! (Drugi dio)

Autorica: Višnja Kovač Vezmarović
Za sve ljubitelje umjetnosti, povijesti, čokolade, piva i još koječega.

Dan 3
Danas kasnije ustajemo i lagano doručkujemo. Naglasak na lagano jer je danas dan za intoksikaciju čokoladom. Krećemo prvo do Palače pravde koja se obnavlja. Počinje sipiti kišica pa sivilo tjeram veselim, japanskim kišobranom kupljenim u Kyotu. Zatim idemo do trga Petit Sablon gdje se nalazi 48 kipova koji predstavljaju sve obrte koji su nekad postojali u Brusselu. Tu je i crkva Notre dame du Sablon( crkva Gospe od pijeska). Onda idemo do trga Grand Sablon. Tu počinju čokolaterije. Prvo idemo u Leonidas. Kupujemo paketić za djecu i par komada za probati. Zatim Pierre Marcolini. Tu je kg pralina oko 80e. Tu ćemo samo malo pogledati. Treća stanica je Wittamier. I on je skup, kupujemo 4 praline za probu. Tu i probavam besplatno praline s tamnom čokoladom i jagodom. Šećemo do Manekenka Pisa. Tu nas neplanirano zatiču još neke čokolaterije. Ulazimo u Elizabeth, kupujemo praline od šampanjca i pive. U čokolateriji Maneken pis probavam opet praline.  Ulazimo u Mary, tu je sve skupo. Pa u Temps de sucre gdje kupujemo 4 praline. One su najjeftinije i nisu tako mekane i topive kao ove prije. Ali isto fine.

I evo nas na Grand place, razgledavamo zgrade. Vrijeme je da čoko deliriju prekinemo pivom. Idemo u muzej pive. Tu prvo malo sjedamo i pijemo pivu. Pijem i ja, inače uopće ne pijem alkohol, al sad mi je baš fino. Možda bi bilo vrijeme da postanem pivopija.  S nama za stol sjeda jedna slovačka familija. Već 6 godina ljetuju na Hvaru, bili su i prošle godine u 8 mj kad i mi. Uz ugodno čavrljanje, vrijeme leti.
Povijest piva seže još u daleku Mezopotamiju pa u Babilon gdje je Hamurabi, osim što je pisao poznati zakonik, pisao i o pivi. U srednjem vijeku se proizvodi u samostanima. Čini se da su sve poznate kulture i znanstvenici bili pomalo opsjednuti pivom jer je čak i Pasteur istraživao gljivice koje su najbolje za proizvodnju piva te pasterizaciju pive.

Iza toga idemo u čokolateriju Bruyere gdje radi jedna Zagrepčanka koja ovdje živi i studira već 6 godina. Kaže da više ne može vidjet te praline jer ih je ispočetka jela stalno. Veli život je ovdje super, samo da nije te kiše. Onda saznajemo da je ona zapravo Dalmatinka, koja je živjela u Zagrebu pa nam je sve jasno, zašto žali za suncem. Nama kontinentalcima to ne pada toliko teško. Idemo u čokolaterije Godiva i u Neuhaus. I još neke. Od pive mi se malo pomutilo pa sad više ni ne brojim gdje smo sve degustirali. Jer u većini čokolaterija čak i ne treba kupiti ništa, već Vas na ulazu nude besplatnom degustacijom. Valjda ovdje ipak nema toliko balkanaca koji bi samo probavali bez kupovine, inače bi besplatne degustacije odavno ukinuli. U pola 4 sjedamo u grčki restoran Santorini. Gyros fin, ima dosta Grka, puštaju i sirtaki, atmosfera je vesela.
Još malo šećemo gradom, virimo u neke čokolaterije. Tko ovdje ostane normalan ili ne bankrotira, luđak je. Teško je svemu tome odoliti.
Vraćamo se u naš stan. Srećom imam haljinu, vjerojatno bi se osjećala loše u hlačama nakon sve one čokolade.

Dan 4
Jutros pada pljusak taman kad ulazimo u bus. Dok smo došli do centra kiša staje i razvedrava se. Idemo prvo do Manekenka Pisa i vidimo da su ga taman obukli. Manneken Pis je nezaobilazna atrakcija Bruxellesa. Ovaj simpatični kipić visine 60cm, potječe još iz 15. stoljeća, a smješten je blizu glavnog trga. Na vratima kraj njega stoji raspored kada će biti obučen tako da to svakako provjerite. Mi smo imali sreću jer prvi dan je bio gol, drugi dan su ga obukli. Legende koje kruže oko njega su razne- od toga da je to u spomen dečkiću koji se popiškio na fitilj koji je vodio do baruta te ga ugasio i tako spriječio eksploziju i uništenje grada, do one da je to zahvala trgovca kojem se sin izgubio, a našli su ga u blizini kako piški.

Nedaleko od njega nalazi se i muzej ( ulaznica je 4e) u kojem možete vidjeti svu njegovu robicu, a i lijep mural koji ga prikazuje. Ovaj dečkić je imao uzbudljiv život jer su ga toliko puta ukrali i razne su zgode vezane uz te krađe pa je grad odlučio spremiti ga na sigurno, a izložiti kopiju. Original se nalazi u Muzeju grada. Prije 30 ak godina Pis je dobio i svoju družicu- Jeanneke Pis. Razmišljamo da li bismo išli u muzej gdje čuvaju svih 800 njegovih odjelca. U izlogu muzeja ima ih nekoliko, vidi se i unutra. Ipak nećemo. Onda idemo do muzeja muzike. Ograde na prozorima su izrađene kao note u crtovlju. Penjemo se na 10. kat muzeja gdje je kafić s kojeg se pruža pogled na Atomium. Lijepo se vidi, ali budući nismo sjeli i naručili nešto, malo nam je neugodno fotografirati. Idemo u Muzej lijepih umjetnosti. Red je poveći. Treba nam gotovo 40 min da uđemo. Prvo idemo gledati stare majstore. Brugel i Rubens ovdje imaju nekoliko djela. Jedna slika muči mog supruga jer nije logična. Sad muči i mene. Radi se o Brugelovoj- Ikarov pad. Slika je ogromna, a Ikaru se vide samo malo noge u donjem desnom kutu slike. Slikom dominira seljak u polju. A i sunce je na zalasku, slabo grije. Kako je ono uspjelo otopiti Ikarova krila? Ludi smo, zašto bi slike morale biti logične? Brugelove slike su nevjerojatno žive i pune detalja. Zatim idemo u dio gdje su Magritove slike. Rene Magritte je poznati belgijski nadrealistički slikar. Njegove slike često pokazuju svakodnevne predmete u neobičnim i neočekivanim ulogama.

Stignemo brzinski pojesti vafle. Nisu preslatki. Dodaci mu daju okus. Jurimo u craft pivnicu Cantillion. Tu smo uzeli vođenu turu. Vodič je iznimno zanimljiv. Kaže da je njihov proces prirodan. Ne grije se smjesa žitarica, nego dodaje vruća voda. Kuha se 4 sata, a ne 1. Tako se postiže veća koncentracija šećera. Ne hladi se prisilno nego u bazenu na prozračnom tavanu. Zato pivu proizvode od 11-3 mj. U ostatku godine je pretoplo. Sredinom 20. st su mogli to raditi od 9-5 mj, sad se klima promijenila pa je pretoplo. Ne koriste dodatne gljivice nego one koje su u zraku i na krovu i prirodno upadnu u smjesu. Pivo zrije u hrastovim bačvama. Zato se miris u podrumu osjeti kao da je vinski. Oni u pivovari smatraju da se danas ne poštuju zakoni prirode i da se sve ubrzava jer je cilj sa što manje novca dobiti što više i što brže proizvode. I … Na kraju degustacija. Očekujemo savršenstvo. Piva je kisela, lagano mjehurasta. Ja to ne mogu piti. Nije ni suprug oduševljen. Šteta jer priča je bila tako dobra.
Vozimo se u centar kod naših Grka od jučer u restoran Santorini. Tamo je danas konobar Makedonac. Žali se i on na vrijeme. Mislim- pa od 4 dana, 3 je bilo sunčano. Nije ni nama u Sisku bolje.
Šećemo još glavnim trgom i centrom. Opraštamo se s Belgijom. Sutra u 9 idemo na aerodrom. Ova zemlja nam je bila tako ugodno iznenađenje. Pravi dragulj. Puno se toga ovdje može vidjeti i doživjeti, od srednjovjekovnih dvoraca, povijesnih građevina, prelijepe prirode… A tek piva i čokolada! Ovo je raj, samo da nije te kiše.

Više informacija na vikytravels.blogspot.com

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here