KNJIŽEVNI OSVRT: Esther Gitman – „Kad hrabrost prevlada“

Autor:Denis Vidović

Židovka koja je preživjela holokaust u NDH, američka povjesničarka koja je doktorirala židovsku povijest u Centru za poslijediplomske studije na City University of New York, znanstvenica čiji je rad usredotočen na temu spašavanja Židova u NDH od 1941. do 1945.
Ne mogu zamisliti nikog sposobnijeg, upućenijeg i stručnijeg od dr. Gitman da piše o spašavanju i preživljavanju Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
„Kad hrabrost prevlada“ govori o ljudima. Ljudima kojima je to bilo uskraćeno biti i ljudima koji su se tome usprotivili, ljudima koji su pomogli, ljudima koji su u to nečovječje doba, bili ljudi.
Gitman donosi priču o nežidovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj; Hrvatima, Bošnjacima (teritorij NDH obuhvaćao je današnju Bosnu i Hercegovinu), kao i Talijanima, za vrijeme njihove okupacije Dalmacije, koji su pomagali u spašavanju Židova od sigurne smrti.
Kako kaže sama autorica:
„Teza je ove knjige je da su tisuće građana NDH, unatoč upozorenjima da će biti oštro kažnjeni, riskirali svoje živote i živote članova svojih obitelji odlučivši se za spašavanje Židova.“
Među tih tisućama koji su pomagali, bilo je raznih profila. Od civila, časnih sestara, svećenika, partizana, ali i visokih dužnosnika NDH, poput ministra zdravstva NDH dr. Ivana Petrića čijim je posredovanjem spašen život više od stotinu židovskih liječnika.
Od pomoći progonjenima u skrivanju i bijegu, do nesebičnog potajnog ispuštanja hrane hrvatskih seljaka Krapja i Jasenovca „…u svakoj su nam prilici pomagali hranom, a time su se izlagali opasnosti da budu deportirani u logore smrti…“
Autorica također nema nikakvih dvojbi oko toga da su neki spasitelji za svoj čin dobili novčanu nadoknadu, ali kaže:
„…novčani iznos koji bi spasilac dobio nije bio dovoljno velik da bi nadmašio opasnost koja je toj osobi prijetila.“

Poglavlje koje će mnoge zainteresirati je ono o nadbiskupu Alojziju Stepincu. Esther Gitman potanko opisuje Stepinčevo djelovanje i suprotstavljanje rasističkom i šovinističkom režimu. U knjizi su navedena Nadbiskupova protestna pisma visokim dužnosnicima NDH i propovjedi upućene protiv nacionalne i rasne isključivosti. Knjiga donosi zanimljiv podatak da je poglavnik Ante Pavelić tijekom ratnih godina samo jednom posjetio zagrebačku katedralu, što prilično govori o nepodudaranju svjetonazora Stepinca i Pavelića. U poglavlju je također naveden podatak o Nadbiskupovom pružanju pomoći židovskim izbjeglicama, već 1936., koji su bježali iz nacističke Njemačke i Austrije. Autorica prenosi i Stepinčeva razmišljanja o pokrštavanju nekatolika s ciljem njihovog spašavanja od progona i smrti.
„Kad hrabrost prevlada“ izuzetno je zanimljiva i dokumentima argumentirana knjiga za sve zaljubljenike u povijest sklonima istraživanju i preispitivanju.
Ovaj osvrt pišem samo koji dan nakon što je Yad Vashem, memorijalni centar posvećen žrtvama holokausta proglasio još dvije osobe iz Hrvatske Pravednicima među narodima. Broj hrvatskih Pravednika među narodima trenutačno je 120. Završit ću riječima autorice knjige, Esther Gitman:
„Bitno je razjasniti da hrvatski narod nije ni izabrao ni odabrao Pavelića i njegove ustaše; taj su režim odabrale i hrvatskom narodu nametnule Osovinske sile. Stoga ne iznenađuje da velik broj Hrvata nije bio zaslijepljen ustaškom vlašću. Oni su prezirali stranu okupaciju kao i nacističku rasnu ideologiju te talijanska iredentistička svojatanja hrvatskog teritorija. Kao rezultat toga u NDH su mladi i stari iz raznih etničkih i vjerskih skupina pomagali svojim progonjenim sugrađanima.“