Čemu Škoro pored HDZ-a

Autor: Marjan Gašljević
Jučer smo, eto, konačno dočekali razriješenje „slučaja Škoro“ koji je bio predmet raznih nagađanja poslije prvog izbornog kruga predsjedničkih izbora. Najuspješnije „treće mjesto“ u povijesti slobodnih demokratskih izbora u Hrvatskoj vlasnik „utješne bronce“ pretočio je u Domovinski pokret Miroslava Škore za koji još nismo sigurni da li je pokret ili stranka. Predsjednički kandidat Škoro pokušati će svoj velik broj glasova koje je osvojio u predsjedničkim izborima kapitalizirati u parlamentarnim koji su „tu negdje“ manje – više blizu. Škorin uspjeh u predsjedničkim izborima bio je predmet mnogobrojnih analiza i nagađanja tko su birači koji su svoj glas dali njemu. Radi li se o biračima krajnje desnice, nezadovoljnicima iz HDZ-a ili samo protestnim biračima? Možda je najtočnija konstatacija da se radi o jednom „mešungu“ u kojem svaki glas nosi neke svoje frustracije.
Da su parlamentarni izbori nešto potpuno drugačije od predsjedničkih to odavno znamo. I kada bi se radilo o potpuno istim glasačima koji svoj glas daju istom kandidatu sama činjenica 11 izbornih jedinica u koje će ti glasači i glasovi biti razasuti daje potpuno drugačiju sliku.
Da li je Škoro „utrčao“ sa svojim pokretom – strankom slučajno ili namjerno u unutarstranačke izbore Hrvatske Demokratske Zajednice teško je sa sigurnošću tvrditi i ako, po mom sudu, ovo njegovo „uklizavanje“ itekako ide u prilog Plenkoviću zbog podbadanja njegovih protivkandidata o njegovom nedostatku koalicijskog potencijala. Naime, Škoro je i prije nego smo dokučili osniva li pokret ili stranku jasno poručio da njegov eventualni koalicijski partner može biti samo Plenković. Naravno, blago Plenkovićevo naginjanje HDZ-ovog broda na lijevi bok ostavlja prostor Škori da pokupi ono s HDZ-ovog desnog krila koje, gle čuda, pokriva Miro Kovač i društvo, a pretpostavlja se od predsjedničkih izbora da je upravo u tom „bazenu“ HDZ-ova Kolinda Grabar Kitarović izgubila presudan dio glasova.
Oko Škore su se odmah u startu strčali desničari razbijeni po mnogobrojnim strančicama za koje mnogi i ne znaju da postoje s nadom da bi tako mogli ušapiti pokoji mandat jer je Plenković otklonio kalkulacije predizbornog koaliranja s bilo kim. Ima li, međutim, Škoro dovoljno mjesta za sve te apetite?
S druge, pak, strane poslije unutarstranačkih izbora u HDZ-u usprkos zazivanju zajedništva pojaviti će se određeni broj „kadrova“ koji ni sami sebe ne vide u nekoj kombinaciji pobjednika izbora, ma tko to bio, pa će kao „prepoznatljivi“ možda dobro doći na nekoj Škorinoj listi.
Sve te kombinacije u stvari nemaju ama baš nikakve veze s ideologijom već se radi isključivo o matematičkoj kalkulaciji uhljebljenja u nekom mandatu. Oni koji vjeruju i drže se neke ideološke potke iz ovog političkog bazena (kao i iz drugih) su, uglavnom, potpuno sporedni likovi koji nikada neće sjesti u neki skupštinski, a kamo li saborski stolac, a njihova je zadaća „pušiti priču“, uzvikivati parole i bjesomučno aplaudirati na „svom“ predizbornom skupu.
U konačnici rasplet ovisi isključivo o Plenkoviću koji će ovih dana odlučiti da li on, ne HDZ, ide u izbornu utakmicu s „napadačkom taktikom“ ili će izabrati „obrambeni gard“ i parkirati autobus u šesnaesterac. Škori u ovom trenutku odgovara više ova druga taktika prvenstveno zbog vremena kojeg nitko nema dovoljno osim Plenkovića kojem preostaje procijeniti da li će mu rečeno Škorino uklizavanje donijeti više u „napadačkoj ili obrambenoj taktici“.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here