ime njezino

Foto:Miroslav Šantek Cobra

kada me dotakne uzmem olovku
da ju njome otjeram
papir mi zagrije prste
pa zaboravim njezin ledeni poljubac
često ju srećem na ulicama
na pjeskovitim plažama
u približavanju sutrašnjeg dana
često joj dotaknem rub haljine
miriši na one stare uspavane noći
pogladam ju kao majka pastorče
voliš ga..trudiš se..ali ono zna
pa luta tražeći sve majke ovoga svijeta
često me probudi njezin plač
zov sa druge strane mjesečeve sjene
ubrzam korak da me ne dostigne
često se zamotamo pa kao tople
njišemo sumrak u sjeni bora
često..prečesto ju udahnem
kao ptica sjednem joj na granu
ona me onda ljulja..postane vjetar
ja list sam u njezinu trbuhu
često ju vidim samu kako plače
skupim joj suze pa ih vratim
ne bi li joj lice zapamtila tako
ono postane jezero..ogledalo
u njemu samo moj odraz svjetluca
prstom ispiše ime na pjeni vala
njezino ime piše se duboko i krhko
ime je njezino Samoća

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here