Autor: Antun Petračić
Ludmila Wodsedalek ( kasnije preimenovana u  Mila Wod), prva hrvatska školovana kiparica, od oca Čeha i majke Hrvatice rođena je 1888. u Budimpešti, a umrla u Zagrebu 1968. godine. Prije dvije godine, uz 130-obljetnicu njena  rođenja i 50 godina smrti, monografiju „Hrvatska kiparica Mila Wod“ napisala je Matija Maša Vekić iz Zagreba, a ovo djelo predstavljeno je Petrinji u suorganizaciji ogranka Matice hrvatske i Družbe Braće Hrvatskog zmaja-Zmajskog stola u Sisku.
Uz samu autoricu, prezentaciju je dopunio don mr. Pavao Crnjac, rektor crkve Corpus domini na Trešnjevci u Zagrebu, čija je unutrašnjost prepuna sakralnih umjetnina  Mile Wod. Upravo je ovaj svećenik, kojem je sestra Ruža Ratkić naša sugrađanka, potaknuo predstavljanje knjige u Petrinji.
Predsjednik Ogranka MH Vladimir Krpan i Željko Crnković u ime Zmajskog stola poklonili su gostima knjigu o povijesti Petrinje pokojnog dr. Ivice Golece i suvenire iz petrinjske gline, koju je Mila Wod mnogo rabila u svome umjetničkom opusu tijekom 13 godina boravka  u Petrinji, od 1920. do 1933. godine. Ovdje je predavala u Učiteljskoj školi i Realnoj gimnaziji, glumila u amaterskom kazalištu, pisala eseje, osvrte i pjesme ( s njemačkoj jezika prevela ih je dr. Tatjana Vrga, liječnica u Petrinji, a objavljeni 1996. u časopisu Generacije )…  U braku s kiparom i medaljarom Viktorom Bernfestom ovdje im je rođen, drugi, mlađi sin Jurica ( stradao u logoru Jasenovac), a u trajno nasljeđe Mila Wod ostavila je monumentalni spomenik narodnog tribuna Stjepana Radića, čije je političko djelovanje značajno vezano uz Petrinju i obližnju Hrastovicu.
O  razdoblju umjetničinog života u Petrinji podosta je govoreno ( i pojašnjeno) na predstavljanju knjige, čija autorica spominje kako  Petrinja ima Ulicu Mile Wod i dobila nagradu Grada, za razliku od Zagreba i drugih brojnih mjesta po Hrvatskoj u kojima je slično ili još više, duže  i značajnije umjetnički stvarala.
Spomenik Stjepana Radića u Petrinji, jedini takav u Hrvatskoj, ima povijesnu vrijednost i memorijalno značenje, ne samo za Grad nego i cijelu domovinu. Prva hrvatska kiparica Mila Wod  modelirala je monumentalni javni kip u tri cjeline iz petrinjske čuvene zemlje gline, pretočene u brončani spomenik 2,5 metra visine i oko 800 kilograma težine. Osnovni izgled Stjepana Radića u govorničkoj pozi raširenih ruku, oduvijek trajni simbol našeg grada, Mila Wod je 1929. godine  izradila kod ondašnjeg čuvenog lončara Aleksandra Šandora Stanešića u Novoj cesti, a njegov sin Mato Stanešić, zadnji živući obrtnik iz nekadašnje tradicije, na promociji knjige pojasnio je nepoznate detalje nastajanja kipa i suradnje umjetnice i njegova oca.
Osobito se pamti svečano otkrivanje 25. listopada 1936. godine  na Trgu Stjepana Radića uz nezapamćenih 30.000 građana i seljaka i mnoge uglednike, među kojima Radićeva supruga Marija i sin Vlatko.  Ostalo je zapisano i političko premještanje kipa 1963. iz središta Petrinje u manje vidljiv prostor Strossmayerova šetališta, gdje je u srpskoj mržnji  1991. miniran i znatno oštećen. Nakon Domovinskog rata mislilo se da je nepovratno izgubljen, ali je 18. siječnja 1998. na silno iznenađenje pronađen zakopan u voćnjaku Steve Markovića u zaseoku Miočinovići, pravoslavnom dijelu sela Čuntić.  Uz veselje i radost dopremljen je u Petrinju, nakratko izložen na svome povijesnom mjestu pa prevezen na restauraciju u Ljevaonicu umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, odakle je vraćen obnovljen i popravljen i trajno postavljen 28. prosinca 1999. Umjesto u komunističko vrijeme  nametnutog naziva Trg Sedme banijske udarne divizije vraćeno je ime Trgu Stjepana Radića, koji je u ljeto 2003. cjelokupno obnovljen s povijesnim detaljima, posebnom hortikulturom i vlastitom rasvjetom.
Takav je i sada Trg Stjepana Radića, a kiparica Mila Wod ostaje u sjećanju i spomenu po  svome monumentu, ali i drugim vrijednim po formatu manjim umjetničkim djelima nastalim za  boravka u Petrinji od 1920. do 1933. godine.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here