Nekoliko mojih školskih dana

Autor: Marjan Gašljević

Supruga i ja ponovno smo krenuli intenzivno u školu. I do sada smo se „školali“ ali uglavnom se samo boreći s domaćim zadaćama da bi od ponedjeljka školovanje krenulo intenzivno. Evo, dok ovo pišem, unuci trče po igralištu a ja sam uspio malo odspavati i sada sabirem misli. Mislim da mi je ona moja osnovna škola bila daleko lakša. Je da sam pješačio 5-6 kilometara i po kiši i po snjegu vukući torbu i nadajući se da će mi školski dan proći da ne „popijem“ neke batine. Ili te „nabubaju“ kolege iz razreda jer si štreber, ili te učiteljica našiba po dlanovima ravnalom ili šibom a možda i stari, smrknuti ravnatelj Mišo odvali preventivnu šamarčinu na hodniku onako u prolazu. I da je to bilo samo to. Ako je taj dan bio u vjeronauk na brežuljku susjednom školi u crkvi velika je vjerojatnost bila i da ćeš dobiti velikom crkvenim ključem preko leđa jer si isplazio jezik nekoj curici ili je potegnuo za kiku. U tih, pak, nekoliko kilometara do kuće obavezno bi neki od dokonih djedova čuvajući svoj voćnjak zafitiljio bičem, a na sam pogled prema njegovom „blagu“. Kod kuće je, pak, uvijek bilo razloga da te majka klepi nečim što joj je tog trenutka bilo pri ruci. Jebiga, valjda sam radi svega toga ovako zdrman.

Unuci su mi učenici prvog i trećeg razreda. U ova tri dana sam saznao da mi je skroz na skroz strana tablica množenja, a nešto nisam presiguran niti s računom većim od dva plus dva.

Ranim ranim jutrom da bih s e-maila „skinuo“ program i zadaću za taj dan pa onda kada to isprintam pošteno podjelim supruzi i sebi da možemo obaviti „pripreme“. Srčemo kavu i propitujemo gradivo. U stvari najmanji je problem matematika samo treba dokučiti „metodiku“. Sastavljanje, rastavljanje – premetanje zametanje. I ako imam dugogodišnje iskustvo predavača srednjoškolske razine ovo lagano nadilazi moje snage. Davno sam pročitao Lovraka, Viteza, Milčeca a sad moram ponovno. Uhvatio sam se na trenutak da i nije loše. Monotoniju razbijam piscima koji, dok sam čitao spomenute, vjerojatno nisu znali niti pisati ili nisu bili ni rođeni.

Ubi me priroda i društvo. E tu materiju zbilja moram učiti iz početka. Supruga mi ima najveći problem s tjelesnim jer ako vježba onaj lik na televiziji za učenike prvog razreda mora i ona jer unuk na tome inzistira. Da sam ja, recimo, svojoj baki rekao da neću tjerati krave na pašu ako ne napravi deset sklekova niti pomisliti ne smijem kako bi to završilo.

Ova nesreće od televizora ima mogućnost da propuštene stvari možeš vratiti i pogledati ih kada ti odgovara. Unuk, dakle, svoj program prvaščića počinje u 9 sati. Mora se odgledati temeljito a onda idemo pisati domaću zadaću koju mu je elektronskim putem poslala njegova učiteljica. Danas je, recimo, sve to skupa trajalo, vjerovali ili ne, od 9 do 13.30 sati s tim da smo čitanje i kreativnu radionicu odgodili za navečer. U drugoj sobi radi se obrnutim redosljedom. Unuka trećašica rješava zadaću za današnji dan. Danas sam ja njezin mentor. Strpljivo me maltretira ali mi je utjeha što rezultati „cure“ ali i što u zadaći iz hrvatskog jezika odbija moje sugestije i rečenice slaže isključivo „po svom“. Kada se umori uzme mali odmor i crta. Zbilja uživa i odmara se crtajući dok u susjednoj sobi s vremena na vrijeme vriska: „Ne piši buhe Matko! Slovo mora biti od crte do crte.“ „I susjedov pas Guli bi bolje napisao ovo slovo.“ „Neću pisati crtu odozgo prema dolje nego kako ja hoću,“ „E nećeš!“ „Jesi li ti jela ludih gljiva što mi brišeš ta slova!“ Školu privodimo kraju oko 15 sati kada smo, dopunjujući se supruga i ja, dovršili i ručak. „Što ste vi jeli kada ste bili mali?“ Pita Luce pitanje iz prirode i društva. „Pa grah varivo, mahune varivo, grašak, povrće na lešo i s rižom, komadić mesa s tim, nedjeljom, obično, pečeno pile na krumpiru, pileći paprikaš, tjesto i neki mesni saft, …“ „Hm, pa to i mi jedemo.“

Večeras je na redu „Plavi mjesec“, uskrsni običaji i pisanice te, mislim, bubanj i dočitati „Matko prvak svijeta“. Gdje li će mi biti kraj uz toliko učenja?

A korona? „Korona iš!“ Kaže Luce vodeći računa da čim uđe u kuću prvo opere ruke provjeravajući i Matka drži li se procedure.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here