Daniel Pavlić: Čudnovate zgrade Amsterdama grada

Zanimljiva arhitektura je svuda oko mene u Amsterdamu. No ipak postoji i ona nesvakidašnja i netradicionalna za Amsterdam. Ona se nalazi na sjeveru, ali i na jugu grada…
Nedjelja je ujutro i probudio sam se ranije kako bi pogledao te čudnovate zgrade preko puta Central stationa. Na cesti nigdje žive duše, osim čistača ulice koji prazne kontejnere i metu smeće nakon subotnje večernje groznice. Za sat vremena će sve ponovno blistati, to već znam. Galama je kod jednog kontejnera kojeg su htjeli isprazniti. Odjednom iz kontejnera izlazi nogom van jedan beskućnik. Svi se smiju, pa i taj čovjek koji vadi iz jakne flašu. Show must go on!
Jurim kroz Red light district kada me zaskoči jedna polugola Azijatkinja. Želi me uvući u njen izlog, no kažem joj da je prerano. – It’s never too early! Come on breakfast! – nasmije se ona. Preskačem preko kanala u kojem se reflektira plavo nebo s masivnim oblacima. Opet će kišiti…
Ima nekoliko zgrada koje plijene pažnjom, a jedna od tih je zgrada NEMO science muzeja. Dizajnirao ju je talijan Renzo Piano, a podsjeća na veliku krmu broda, visoku 22 metra. Zapravo ona djeluje kao ulaz u tunel koji ide pod vodu, te kao takva zelenkaste boje izgleda veličanstveno. Tijekom ljetnih dana, prava je uživancija s njenog krova promatrati amsterdamsku luku.
Tu se nalazi u blizini i Eye film muzej. Također svojim izgledom ostavlja dojam giganta koji liči na jedan od svemirskih brodova Zvjezdane flote. Ovaj muzej posvećen filmu posjeduje oko 37 000 filmskih materijala. Do njega voze neobični trajekti i prijevoz je besplatan.
Da bi posjetio južni dio grada, sjeo sam ponovno na svoj bicikl. Vozio sam nekih 40 minuta i ugledao prekrasnu zgradu s „nožicama“. Nalazi se u poslovnoj zoni Zuidas i tek je jedna od niza modernih zgrada tog kvarta. Ovaj stakleni svemirski brod je zgrada ING kompanije. Konstruirali su je 2002.godine arhitekti Meyer i Van Schooten, a nadimak joj je i „prašnjava cipela“ vjerojatno zbog blizine autoceste, ali i igre svjetlosti sa staklom koje joj je glavni građevinski materijal.
Tu na jugu se nalazi amsterdamski World trade centar ali i cijeli niz zanimljivih zgrada koje su svojom arhitekturom prepoznatljive i s obližnjeg autoputa. Medicinski centar i fakulteti se također nalaze u ovom krugu naselja. Zanimljiva je i zgrada škole Labgebouw koja stoji na nekoliko betonskih nosača. Glavna zgrada banke ABN AMRO, Symphony uredi, zgrada VEON, te moderne stambene zgrade kao da nisu dio Amsterdama. Uglavnom dok se muvate biciklom po kvartu shvatite da je sve puno sportskih terena, te cijeli niz kompleksa na vodi od sportskih do rekreacijskih.


Nastavljam svoje istraživanje periferije Amsterdama i dolazim do kvarta Bijmler i Ayaxovog stadiona Arene. Izgrađena je 1996. godine i kapacitet mu je 55000 ljudi. Stadion zaista djeluje veličanstveno, a oko njega je Pathe kino, veliki Media market i cijeli niz trgovina. Rekao bi čovjek da je ovo grad u gradu, ali puno je takvih mjesta u Amsterdamu.
Lagano se vraćam biciklom prema centru Amsterdama. Razmišljam o sportu i navraćam na olimpijski stadion na kojem su se daleke 1928. godine održale Ljetne olimpijske igre. Njega je pak osmislio Jan Wils začetnik poznate Amsterdamske škole arhitekture. U stadionu se nalazi i muzej.
Inače, u Amsterdamu ćete naći sve moguće muzeje koje niste mogli ni zamisliti. Svojim istraživanjem grada sam naletio na muzej tulipana, muzej figura kravica, muzej gumenih patkica, muzej marihuane, muzej seksa, muzej mučenja, muzej erotike, tropski muzej, muzej sira i tako dalje…
Ako želite naći nešto staro i rijetko, vjerujem da ćete to naći na Waterloopleinu. To je market koji zaista nudi starine, no nedjeljom ne radi. Prije dvadesetak godina, tu sam kupovao razne tankerice, vojne jakne i kapute. Eh, kad se samo sjetim onog kaputa kraljevske nizozemske mornarice koji sam furao Zagrebom krajem devedesetih. Volim se s trgovcima cjenkati. Uvijek možete kupiti nešto po zaista niskoj cijeni. Osim ovog marketa na Waterloopleinu, znao sam posjetiti Nieuwmarkt gdje je odlična svježa hrana od farmera koji dolaze iz obližnjih ruralnih krajeva.
Za sve postoji market; za knjige, starine, voće, povrće, no jedan od najposjećenijih je Bloemenmarkt – plac gdje možete kupiti sjemenje i lukovice cvijeća. Svaki put kada bih ga posjetio sjetio bih se mog radnog kolege Borisa, koji je u našoj županiji vrsni stručnjak za biljke. On bi ovdje sigurno uživao u mnoštvu raznih boja koje jednostavno moje oči omađijaju.
Ovdje vrijedi ono pravilo da svaka roba ima svoga kupca!
I na kraju kada bih povukao neke poveznice između Hrvatske i Nizozemske, te stavio na papir dobre i loše strane ove dvije zemlje, trebalo bi mi puno vremena za dočarati razlike i sličnosti. O tome ćemo drugi put…

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here