Autor: Marjan Gašljević

U ovo vrijeme svih ovih nedaća koje su pogodile Hrvatsku vrijeme isključivo provodim u kući usprkos novinarskoj iskaznici i mogućnosti švrljanja uokolo koje mi taj posao pruža. Pored mnogobrojnih informacija, poluinformacija pa i dezinformacija mislim da, zbilja, moja, jedna više u ovoj situaciji ništa ne znači posebno jer sam apsolutni laik za situaciju koja je vrlo ozbiljna i moja su promišljanja tu irelevantna. Beskorisna, čak i štetna prvenstveno zbog oduzimanja pozornosti jer se sigurno neću niti u primisli baviti nekim teoretiziranjem. I u tom promišljanju vrijeme uglavnom provodim baveći se školom koju pokušavam što bolje savladati sa svojim malcima. Mimo škole na televiziji pogledam presice Stožera koje jedino smatram relevantnim da bih usvojio njihove naputke.

Nekad davno iz „one“ vojske posebno mi je ostao jedan detalj. Ta vojska tada je imala sve strogo normirano i propisano. Pored mnogobrojnih pravila, uredbi, naredbi, naputaka bio je i jedan knjižuljak u kojem je bilo propisano kako naložiti vatru u poljskoj peći. Pa na jednom mjestu, poslije opisa tog običnog limenog bubnjića stoji: „Palcem i kažiprstom desne ruke primiti ručicu „A“ te je, pod kutom od 45 stupnjeva, podići gore. Kada ručica dođe do gornjeg položaja lagano povući prema sebi. Vrata peći su tada otvorena.“ Mislio sam da ne postoji netko toliko glup da mu čak i to mora biti propisano i sprovedeno kroz obuku. Koja zabluda. Kao „zeleni“ potporučnik na kaljenju u „trupi“ uvjerio sam se da ta knjižica nije od viška kao i naputci kako prati kosu i koristiti pribor za jelo.

Koliko daleko treba ići s pitanjima i naputcima ne čudi kada se radi o osobama koje su se tog trena doteple iz tko zna kakve vukojebina međutim kada pitanja postavljaju, recimo, odvjetnici kao primjerice:

– Kažite nam doktore da li je istina da ako čovijek umre u snu toga nije svjestan do ujutro?

– Koliko su vozila bila udaljena u trenutku sudara?

– Da li ste vi ili vaš mlađi brat ubijeni u ratu?

– Jeste li bili prisutni kada su vas fotografirali?

Upravo na tragu ovog povelikog uvoda prateći te iscrpne presice stručnjaka različitih profila koji čine Stožer koji upravlja ovom složenom kriznom situacijom u Hrvatskoj počinjem se diviti, ne samo toliko njihovom stručnošću, već, više, njihovom strpljenju s kojim staju pred mnogobrojne novinare i strpljivo odgovaraju na njihova pitanja često čak i tipa „jeste li bili prisutni kada su vas fotografirali“. Eto danas je, primjerice trebalo odgovarati oko izuvanja obuće prilikom ulaska u vlastitu kuću. Sličnih pitanja je svakodnevno pa u određenim trenutcima mi djeluje da će presica „propasti“ ako svaki nazočni predstavnik medija nije postavio bar neko, pa i, hajde da ne kažem, suvišno pitanje. I onda se čudimo i raspravljamo ako netko tko danima bukvalno moli građane da poštuju pravila ponašanja od socijalnog kontakta do poštivanja samoizolacije i karantene popizdi na upit o ponašanju koje je granično u ovom vremenu 21. stoljeća.

Jučer smo imali priliku vidjeti u jednom clipu kako gradonačelnik jednog talijanskog gradića ljutito na rubu plaća tjera kući neodgovorne građane s šetnice. Izgleda da je jedino batina za neodgovorne samo da se ne desi da kad batinom utjeramo neodgovorne u njihove kuće sa svojom biranom ekipom uspješno obavljen posao proslavimo dernekom. Na žalost, i to je u Hrvatskoj moguće. Stoga molim: „Palcem i kažiprstom desne ruke primite ključ od ulaznih vrata stana s unutrašnje strane i laganim okretanjem u lijevo okrećite dok ne čujete zvuk „škljoc“. Vrata su tako zaključana a Vi ostanite u kući.“ I slušajte poruke i naputke Stožera tako će te biti korisni i sebi i drugima.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here