Čovjek kuje, a Bog određuje

Svatko od nas na zemaljskoj  kugli pravi nekakve planove. Tako je bilo od Kulina bana do današnjih dana. Ako nemaš nikakav plan, nemaš ni cilj. Mi ljudi nismo stvoreni da nemamo nikakav plan ili cilj. Čak i beskućnici imaju cilj. Njihov cilj je da negdje ušićare nešto za pojesti ili da dobiju neki filir. Oni malo bolje stojeći imaju i veće planove. Neki bi gradili kuću, drugi bi se ženili, treći bi na godišnji odmor u neku egzotičnu zemlju. Naši planovi su takvi da mi znamo da je velika šansa da bismo ih mogli ostvariti.
Ima naravno i takvih koji si postave cilj koji ne mogu ostvariti. Trump ima sličnu filozofiju. On kaže: Sanjaj velike stvari! Pa ćeš uvijek bolje proći. Malo sam se o tome zamislio i sjetio se nekog američkog profesora Karasa. Karas je u vrijeme Ronalda Reagana dobio zadatak da izradi tehniku pregovaranja koju bi Ameri upotrebljavali kad su s Rusima pregovarali kako da završe hladni rat. Prije desetak godina sam bio na tečaju tog Karasa da bih naučio razne tehnike pregovaranja. To mi je bio najbolje potrošenih 1500 dolara (za dva dana tečaja). Karas kao i Trump kaže: Sanjaj veliko! Onda uvijek bolje prođeš! Možda je i Trump bio kod njega na tečaju. Dakle, sad znamo što se radi kad se prave planovi i kad imamo nekakav cilj. Ako se plan poremeti, uvijek se dogodi da jedno zlo ne dođe samo. U kratko vrijeme i čovjek se nađe u velikoj krizi. U tom slučaju se sabere i počne praviti nove planove da ispliva iz te krize. Evo dat ću vam primjer. Takvi situaciju ćete lako prepoznati jer se to svakom dogodi ili se već dogodilo.
Danas sam razgovarao s nećakom iz Slavonije. Zove se Željko. On mi kaže da ne može vjerovati kako se u par dana cijeli život okrene naopačke. Cijelu zemlju zahvati korona. Njegova mama (moja teta Ana) od 86 godina padne i slomi kuk. Sad leži u bolnici u Vinkovcima i on je  ne može ni posjetiti. Ona je stara i nema pojma kako da uključi mobitel da bi razgovarala s familijom. Osim toga, uopće ne razumije zašto je nitko ne posjećuje. To je, u stvari, najžalosnije. Tako je i s puno starih ljudi koji su pomalo senilni pa se ponekad izgube u mislima. Toga ima i ovdje u Holandiji. Starački domovi su zatvoreni za posjete. U Holandiji ima jako puno starih ljudi. Odjednom zbog korone ne dobivaju posjete. Osim toga, drže ih u njihovim sobama pa nemaju više ni kontakta s poznanicima iz staračkog doma. Baš su jadni. Prije 30 godina nisam nikad o tome razmišljao. Sad kad sam prešao 60, sve si mislim, još malo pa ću doći u takvu situaciju da mi mozak slabije radi i ko zna kako ću završiti. Kad čujem takve priče o starcima koji su totalno izgubljeni i dezorjentirani poteknu mi suze.
Moja priča ide dalje. Željkov brat koji živi u Zagrebu je jako  nastradao u potresu. Stan u starom dijelu Zagreba je 100% uništen i više se ne mogu vratiti u njega. Osim toga,  sve je stalo tako da je velika neizvjesnost što ih čeka. Hoće li ostati bez posla? Gdje će se skućiti? Što da radi? Svi mi tako dođemo u novu situaciju iz koje se moramo izvući. Nema druge nego da počnemo praviti nove planove.
Eto, u tom telefonskom razgovoru Željko mi kaže: “Vidiš Marijane: čovjek kuje, a Bog određuje.”
By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here