U posljednji tren spašen ribič na Ciglarskoj grabi

Autor: Marjan Gašljević

I dok vijesti o zdravstvenom stanju, broju zaraženih i ostalim podatcima oko korona virusa okupiraju sve, da kažem, „običnim“ vijestima jednostavno u medijima nema mjesta. Mnogi ljudi sjedeći po cijele dane u vlastitim kvadratima već razmišljaju da se u „vanjskom svijetu“ ništa i ne dešava osim tog nesretnog i opakog korona virusa. Dešava se, dešava.

Dakle, moj poznanik Saša, strastveni ribič s Ciglarske grabe i noćas se je, kao i mnogih noći ranije, u okrilju mraka odšuljao do svog omiljelog ribičkog mjesta uz Grabu tamo na drugoj strani gdje  jedva vidljiva stazica kroz vrbak vodi do tog savršeno skrivenog mjesta. Znao je on ponijeti kući itekakav „komad“ i ako na Grabi vrijedi pravilo „uhvati pa pusti“. Međutim kakav je to lovac ili ribolovac koje bar nekad ne prekrši neko pa i to pravilo. Svojevremeno kada je jedan poznati sisački poduzetnik u Ciglarskoj grabi krenuo s idejom uzgoja posavske lignje Saša je ideju skeptički popljuvao. Zbog poznate hrvatske birokratske zavrzlame projekat je propao kao i poduzetnik pa se je prestalo s hranjenjem mlađi lignje. Mlađ je, jednostavno, prepuštena sama sebi. Kroz tih nekoliko godina neki ribiči ali i prolaznici znali bi zamijetiti neobična događanja na površini vode uglavnom tamo prema vrbaku. I Saša se je u nekoliko navrata čudio neobičnom nestanku labuđeg partnera znajući da su oni vezani jedno za drugo cijeli život. Samo bi ujutro zatekao labuđu udovu ili udovca kako izgubljeno lepeću oko vrbaka. Kada bi u svitanje primijetio kako u kovitlacu vode ničim izazvanim nestane kormoran ili patka i nije toliko žalio. On je, u stvari, to promatrao s veseljem nadajući se somu kapitalcu za kojeg se u ribičkim krugovima pričalo da se tu goji. Ulovom tog kapitalnog primjerka, vjerovao je, ušao bi u povijest Siska preskočivši sisačkog ribolovca Joku koji je 1921. na Fulinoj grabi „digao“ soma teškog 62 kilograma i tako ušao u ribičku povijest i legendu.

Noćas je taman zabacio i zadovoljno se zavalio u sklopivi ribički stolac lagano mrdajući nogama na rubu grabe ne očekujući brzi griz. Pogledom je šarao zvjezdanim nebom i, onako, duboko, kako to rade samo strastveni pušači, uvlačio dimove ljute, švercovane škije smotane u ćulu.

Odjednom ga je nešto iznenada snažno uhvatilo za noge i počelo vući prema vodi. Instiktivno se je prevrnuo sa stolca rukama se hvatajući za obližnju vrbovinu i trninu i ne osječajući ubode trnja. Kao da su mu noge sapletene s desetak ljigavih, elastičnih konopa koji ga vuku prema vodi. Počeo je u sav glas zapomagati. Ljigavi konop svukao mu je čizmu da bi se odah vratio i primio se još čvršće za nogu koju je nesretnik pokušao povući na obalu. Odletjela je i druga čizma. Vrištao je u sav glas povremeno se čak i zubima hvatajući za vrbik. Vidjevši svjetla baterijskih lampi kroz grmlje još je jače zavikao. Čvrsto su ga ispod pazuha primile ruke njegovih spasioca koji su se tu stvorili tko za od kuda. Psovali su vukući i otimajući ga a ljigavi konopi su plazili po golim nogama, jer su u tom navlačenju spale i hlače, pokušavajući ga oteti. „Jebote, šta je ovo.“ Uzviknuo je jedan spasioc vukući nesretnog Sašu u grmlje, u spas. U tom je trenu dozavijalo i plavo rotirajuće svjetlo. Umotali su Sašu u deku i ubacili ga u kola. „Lignja, lignja!“ Samo je ponavljao izbezumljeni ribič. Tek kada je uz pomoć osoblja stao na vlastite noge vidio je da je u toj borbi za goli život život spasio ali je ostao gol u donjoj polovici.

Ako sutra čujete priču o divovskoj lignji u Ciglarskoj grabi znajte da to nije obična ribička priča. To je priča života. O priči će Vam svjedočiti u zadnji čas spašeni ribič i, naravno, njegovi spasitelji pripadnici Stožera ribičke zaštite. Na pitanje da li će se poslije oporavka opet usuditi otići tamo u ribolov samo je ponavljao: „I soma je pojela. Mog soma kapitalca.“

Naravno, da nema koronavirusa ova vijest bi bila vijest za naslovnicu. Ovako možda samo nađe mjesta negdje pri dnu uz, recimo, vijest da su se Segestini nogometaši odrekli plaće dok se ne vrate bar u II ligu, da je raspjevano, on-line, 70-ti rođendan proslavila sisačka hokejašica, najbolji strijelac Prve hokejaške hrvatske ženske lige u prethodnoj hokejaškoj sezoni ili da će se jedini robot takve vrste u Hrvatskoj kojeg je nabavila Županija za dezinfekciju prostora pomoću ultravioletnih C zraka moći povoljno iznajmiti i koristiti i za dezinfekciju prostora u kojem će se održavati različiti skupovi, fešte, svadbe, krstitci, party i druge prigodne aktivnosti koji se, jednostavno, moraju održati.

U konačnici i ova priča ima svoje naravoučenje: ostanite doma.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here