Od doživljaja s autostopa do kobasica ispred “Petrinjke”

Svi kadrovi su snimljeni u rano proljeće 2018.
Jedna od najmlađih sudionika procesije koja se tradicionalno kreće za Uskrs kroz petrinjski park je bila ova mala ljepotica u čvrstom zagrljaju svog tate. Sa zanimanjem je gledala svijet oko sebe prepun ljudi  – bilo ih je toliko puno koliko nikad nije vidjela u životu.
Tih dana i nebo je plakalo – stihovi su jedne pjesme grupe Psihomodo Pop, a proljetne obilne kiše su uzrokovale poplave koje su pravile velike probleme stanovnicima nekih dijelova grada koji su najviše nastradali od vodene napasti. Da bi se ušlo u ulicu Rudolfa Hercega (kod Nove bolnice) moralo se proći kroz duboku vodu.
Neno Judaš je profesor na zagrebačkom PMF-u. Stoji u svom dvorištu u strogom središtu Petrinje u Nazorovoj ulici i podiže prst u znak autostopiranja. On je jedan od mnogobrojnih petrinjskih studenata koji su osamdesetih godina autostopom putovali svaki dan na faks u Zagreb. Sve svoje najsočnije autostop priče nam je ispričao, a možete ih pročitati na PS portalu. Dovoljno je da u tražilicu upišete autostop – i evo priče.
Dvije djevojke opušteno pijuckaju svoj cappuccino, pregledavaju zid facebooka na terasi kafića ispod vedrog neba u središtu Petrinje. Tako običan prizor, a danas potpuno nezamisliv.
Građani su nakon ocjenjivanja i proglašenja najboljih kobasica dobili priliku da sami pojedu koliko god mogu i ocijene koja je po njima najbolja kobasica – jedini je problemčić što nema kruha, ali to nije bilo ni toliko bitno. Vrlo brzo smazali su se svi primjerci kobasica koji su sudjelovali na Petrinjskoj kobasijadi koja je održana u šatoru na Trgu hrvatskih branitelja pored Petrinjke.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here