Nešto iz karantene

 

Autor: Marjan Gašljević

Uskrsne blagdane smo, eto, kao nikad do sada slavili. Svatko u svoja četiri kuta na svoj način. Statističari, kao „poklopci“ svega i svačega iz APIS-a koji, kažu, ne laže izvjestili su da se potrošilo za tridesetak posto manje od lani. Jučer sam stao na vagu i ona mi pokazuje da sam postni dio blagdana uspješno priveo kraju s plus 5 kilograma žive vage. Kako li će mi završiti vrijeme obilja i ako bi me trebalo strašiti nekako me i ne straši. Ma koliko se simpatični Garry upirao i nudio nadu za kakav – takav turistički nalet što strendžera što domačih igrača potfutranih državnim vaučerima ne brine me linija s kojom ću se isprsiti na plaži ako uopće dođem do nje. U stvari osobno sam uvjeren da me na „mom“ otoku nekako i ne žele.

Poučen skoro pedesetogodišnjim iskustvom i mnogobrojnim poznanstvima s domaćima mi furešti im nikada nismo nešto baš „sjeli“. Uvijek su nešto njorgali kao mi furešti ih inkomodiramo na njihovoj didovini tako da bi bilo nekeko najzgodnije kada bi im poslali lovu a mi ostali doma. I eto, upravo su došli na svoje. Ja ne mogu na „svoj“ otok jer za glumatanje takve vrste se ne izdaju e-propusnice što ne znači da oni s otoka na mene ne misle. Znaju oni kakve smo mi furešti cicije i da nam ne bi palo na pamet da pošaljemo kuju kunicu njima za preživljavanje stoga nam uredno i redovito kako je to i pristojno, u jednoj uređenoj zemlji u jedno uređeno vrijeme, šalju uplatnice. Upletnica za odvoz smeća par kuna veće nego ovdje makar ovdje trpam u kontejner kao da imam tvornicu otpada dok na otok još ni prismrdio nisam. Nekako mi dođe da sve ovo ovdje smeće prikupim pa prvom prilikom „drmnem“ dole. E neće moći. „Dole“ mi uredno pride na račun prikrpe i 10 kuna po pražnjenju kante. I račun za komunalnu naknadu uredno stiže a posebno me raduje račun za slivne vode makar se i prilikom najslabije kišice moja ulica pretvori u potok. Naravno, biti će tu još nekih prirezića, porezića, naknadica, paušalčića ali i ozbiljnih računčića. I? Sjedi u svojoj karanteni, zbrajaj račune i plačaj ih a za Novu godinu, da me odobrovolje, dobijem bočicu mora. Ako uredno i na vrijeme platim.

Jebiga, kažu, nema „težih“ ljudi od pušača  koji su prestali pušiti i komunjara koji su postali vjernici. I dok se stožeri upiru nagovoriti građane da „ostanu kod kuće“ posebno u ovo blagdansko, a k tome još i lijepo proljetno vrijeme neki su odlučili pod svaku cijenu otići na misu. I dok sam Papa, em moli za Narod, em moli Narod da ne ide na misu neki su odlučili baš, eto, ići.

Da nam svima nedostaju običaji koji su nam obilježili dosadašnje Uskrse, nedostaju. Nedostaje nam onaj duh zajedništva koji bi iskazivali pjevajući psalme i slaveći Uskrsnuće u prepunim crkvama razdraganih vjernika. Međutim, da smo samo malo promislili i poslušali naše duhovne oce shvatili bi da je ovo trenutak kada trebamo u svim svojim čulima pokrenuti zajedništvo ali na način da zaštitimo i sebe i svoje bližnje.

Hrvatski Stožer CZ koji se je do sada itekako iskazao za tri preduskrsna dana malo je „popustio“. „Popustili“ su i građani. Na sreću ne prejako. Već vidno umorni mole i dalje građane za strpljenje i vjeru u ono što svi zajedno činimo. Političari su se, na sreću, primirili. Naizgled. Tko ih ne zna. A znamo. Snuju i pakuju. Izbore. Vlast.

Znaju to i stručnjaci iz Stožera pa se nekome neki dan proročanski omaklo kada su im zapljeskali: „Nemojte nam pljeskati, čuvajte dlanove za šamaranje“.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here