Kako je izgledalo proljeće bez socijalnog distanciranja

Autor:Miroslav Šantek
Svi prizori su snimljeni 2018. u Petrinji
Jednostavno ne postoji ljepši i bolji prizor na ovom plavom planetu koji nam je svima dom od majke sa svojim djetetom u naručju. Malu Evu čvrsto u svojim rukama drži Zdenka Gašparić Baniček (naslovna fotografija priče), a dovela ju je u petrinjski gradski park gdje se održavala jedna od brojnih manifestacija koje se na ovom mjestu događaju – susret Udruga, jer Zdenka je dugi niz godina članica udruge Star koja pomaže starijim ljudima u Petrinji.
Dok mali Petrinjci pokazuju na strunjačama što su naučili marljivo vježabajući u lokalnom gimnastičkom klubu,njihovim majkama,očevima,bližoj i daljnjoj rodbini ne silazi ponos i osmijeh sa lica. Pogledima upijaju svaku kretnju skupine djece ispod otvorenog nba petrinjskog parka.
Danas iskače iz paštete, a prije samo dvije godine malo tko ga je mogao prepoznati. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović posjetio je u društvu županijskih i petrinjskih političara sportsku dvoranu OŠ Dragutina Tadijanovića gdje se održala preventivna akcija   “Manje oružja, manje tragedija” čiji je cilj senzibilizirati javnost i potaknuti je na dobrovoljnu predaju oružja, odnosno utjecati na podizanje razine svijesti o opasnostima od nestručnog rukovanja oružjem i eksplozivima.
Ankica Krnjajić Magdić i Brankica Šuker smiješe se u objektiv fotoaparata. One su djelatnice OŠ Mate Lovraka i dovele su skupinu učenika u susjednu OŠ Dragutina Tadijanovića na prezentaciju i učenje o opasnostima mina, zaostalog oružja i svega onog što može ozbiljno zaprijetiti djeci i građanima, a klinci su sa zanimanjem razgledavali izložene prdmete i slušali stručne savjete.
Njegova plastična vrećica je negova torba. Čeka da ju napuni hranom i darovima za uskrsne blagdane i pođe svome domu. Ovaj Petrinjac je jedan od gomile ljudi koji su tog popodneva čekali na ručak u pučkoj kuhinji. Oko njega su mnoga društva sastavljena od dva, tri čovjeka koji glasno razgovaraju i smiju se, a on sa strane sjedi sam i čeka. A tko čeka, kaže poslovica – i dočeka.
Jasmina Harambašić Vrga sjedi u zagrljaju svojih roditelja na vrhu Hrastovačke gore ispred tamošnjeg planinarskog doma. Došla je iz daleka. Iz Austrije u kojoj je našla posao. Ona je jedna od čitave armije iseljenih mladih Hrvata koji su krenuli prema europskim zemljama u potrazi za poslom. U ovom trenutku je jako sretna.Došla je na uskrsne praznike u rodnu Hrastovicu, a onda ponovno put pod noge i: Sad adio.I tko zna gdje i tko zna kad.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here