Kristina Dvije Lubenice

Na Divljem zapadu Indijanci su si davali raznorazna imena kao: Bik Koji Sjedi, Zeleni List, Veliko Drvo. To je zato što ih je osoba podsjećala na nešto iz prirode ili na neki predmet ili događaj. Tako je to i s imenima i nadimcima. U Zagrebu ima jedna cura kojoj su dali ime Kristina Mandarina. Da su joj Indijanci davali ime sigurno bi ju zvali Kristina Dvije Lubenice. Dakle, subjekt ove priče je ta zagrebačka prodavačica mandarina. Mjesecima su je  mediji pratili pa su postali dosadni s pričama o Kristini Mandarini. Iza nje je cijeli tim koji je prodaju mandarina iskoristio da Kristinu napravi popularnom. U stvari, radi se o tome da postane popularna i da se preko nje zaradi lova ali ne prodajom mandarina. Da je obična prodavačica voća već bi je svi zaboravili. Međutim, u novinama se jedan tjedan čita kako je bila u Beogradu na provodu, pa kako voli prati vrlo skupe aute, pa se vidi kako vozi skupi BMW pa kako je u izolaciji dobila 7 kg ( naravno, sad su joj sise još veće). Dakle, sve su to reklamni trikovi da bi Dvije Lubenice (pardon Mandarinu) napravili popularnom pa da bi je onda ubacili u kakav reklamni business.

Za početak je važno imati ogromne ženske atribute. To pali. Dokaz su stotine osoba muškog roda koje su odjednom zainteresirane za jesti mandarine. Odjednom su Zagrepčani odlučili jesti zdrave stvari. Što bi onda bilo bolje nego južno voće? U mandarinama ima puno C vitamina. Wikipedija kaže da je mandarina iz klase biljke Sperma-topsida (to stvarno nisam izmislio.) U stvari, nevjerovatno je kakvu magnetsku privlačnost imaju te Kristinine lubenice (mandarine).

U mom odjelu u firmi smo imali jedan važan projekt. O čemu se radilo? Avion Alaska airlinesa  letio je iz San Diega za Ancorage. Na pola puta odjednom je pao u more. Nakon istrage utvrđeno je da su neke dijelove aviona montirali pogrešnim alatom. Američke vlasti su odmah naredile da se u roku od tri godine mora napraviti baza podataka u kojoj su evidentirani svi alati koje avionski tehničari upotrebljavaju. To je bio veliki projekt. Iz knjiga za održavanje  trebalo je da se svi modeli i brojevi alata unesu u kompjuterski sistem. To je glup i monoton posao pa sam pomoć zatražio od naših stjuardesa. Mi imamo preko 8 tisuća stjuardesa. Ima ih dosta koje ne smiju letjeti iz raznih zdravstvenih razloga. Neke su u drugom stanju, neke su slomile nogu pa se oporavljaju, neke ne mogu spavati, itd. Njih se može na par dana ili tjedana zaposliti u običnom odjelu na zemlji. Jako često su se mijenjale tako da smo u godini dana imali preko 100 stjuardesa u odjelu. Stavio sam ih u jednu dvoranu za sastanke, dao im kompjutere i zadatak da iz naših knjiga sa stranice 400 prepišu sve brojeve i imena alata i to unesu u kompjuter.

Trebalo je dosta vremena da se preradi tih 3000 knjiga. No čudo jedno koliko je muških tehničara svaki dan dolazilo u tu sobu da nešto pitaju i da im daju neke važne informacije. Te cure su bile atraktivne, a neke bi jako lako mogle prodavati mandarine u Zagrebu. Dečki iz odjela su stalno dolazili sa pitanjima ili da se slikaju ili da donesu kolače ako imaju rođendan. Ovdje je u firmama tradicija da se kolege počasti  tortom i kavom ako se ima rođendan. Neki dečki su skoro svaki tjedan slavili rođendan tek toliko da budu u blizini tih cura. Nikako ih otjerati. Produktivnost je u tim mjesecima bila puno manja nego prije i poslije tog projekta.

 

Kad sam u novinama pročitao tu priču o Kristini Dvije Lubenice, kao da sam se vratio u odjel s mojim stjuardesama. Ista priča. Ista stvar, magnetska privlačnost tih lubenica. Nisam seksist, ali moram vam još ovo ispričati. Jedan moj stariji kolega mi je jednom rekao rekao: “Jozić vidiš, jedna sisa može da povuče više nego 10 lokomotiva!”+

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here