Stožerokracija

Autor: Marjan Gašljević

Jutrom, obično, uz kavu otvaram portale i čitam najnovije vijesti. Jutros me baš odmah u oko ubola masna naslovnica Jutarnjeg: „Za naše najvjernije goste napravio bi se specijalni zračni koridor: Avionom iz Praga slijetali bi turisti s potvrdom da nisu zaraženi koronavirusom.“ Odjednom za do jučer zvane „pašteta turiste“ organizirao bi se zračni koridor uz uvijet da imaju potvrdicu i nekoliko oera u džepu. Znam da bi svaki eurić Hrvatskoj dobrodošao ali…. Pored ove bombastične najave ministar turizma Capelli samouvjereno pokušava i javnost uvjeriti da će turističku godinu „spasiti“ autoturisti iz okruženja te domaći turisti koje će Država „počastiti“ s vaučerima za fifti-fifti ljetovanje. Ne znam koliko sam u pravu ali sve te priče sve me više tjeraju da vjerujem da ovaj nesretni virus ne samo da ubija ljude već onima koje ne ubije „pomješa lončiće“. Naravno, mi koji strpljivo čučimo u kućama a posebno oni koji usput „odrađuju“ i školu da smo tu negdje oko „pomješanih lončića“ ali to je individualno. Usput, kaže direktor Turističke zajdnice Hrvatske da će smanjiti plaće zaposlenima za cca 30% i ako oni rade „kao nikad ranije“. Od tristo i nešto Turističkih zajednica Hrvatske najbolje će, izgleda, proći TZ neke tamo Roviške koja je lani imala 2 turista a ove će godine imati pedeset posto manje.

I tako dok me Capelli uvjerava u uspješnost i „vizuju“ njega i njegove družbe osobno kao i tisuće drugih ne mogu otići do svoje kuće tamo negdje kod mora. Mogu imati sto potvrda da sam zdrav s kojima bih sjeo u automobil pred kućom na kontinentu i odvezao se i ne izlazeći iz auta do kućice na obali. Takav im ne odgovaram jer ću, došao na obalu ili ne, platiti sve dadžbine i više od toga kao da sam svih 366 dana tamo. Tješi me, jedino, što, kako oni pišu, po mjestu tumara ni više ni manje već 7 „odreda“ Civilne zaštite. Znam da oni neće pokositi travu u mom dvorištu, orezati živicu i voćke niti popraviti eventualno nešto što je bura nagrdila ali, možda će, bar, spriječiti kokošare koji obično naprave više štete na vratima i prozorima kroz koje provaljuju nego što uzmu. Ili je svrha njihova tumaranja da prispjele Čehe zaštite od nas furešta ili obrnuto? Gospodine Capelli da li ste možda razmišljali o spuštanju turista padobranom u mjesta gdje nema aerodroma da na krov ispišem „ZIMMER FREI“?

Istovremeno započeo je radom i Sabor. Sa „socijalnom distancom“ ili bez nje slika je potpuno ista. Što bi reklo napušeno pile: „Nita.“

U naletu volje za radom osnovni je problem kako donijeti retroaktivno zakon kojim bi se ovih pedesetak dana, kako netko reče, „stožerokracije“ stavilo u kakve – takve okvire. Znamo, osjećamo i osjetili smo itekako i na vlastitoj koži koliko su odluke Stožera civilne zaštite utjecale na naš život. Još gore su posljedice utjecaja na gospodarstvo. Upitno je, dakle, da li je, takav kakav jest, Stožer uopće mogao donositi odluke koje je donosio a koje će imati itekakve posljedice na život i gospodarstvo još dugo poslije epidemije. I da zlo bude veće većina onih koji su istupali u ime Stožera uopće nisu pa važećem Zakonu o CZ članovi Stožera a nitko ih nije niti imenovao. Na stranu što su ti, uglavnom, priključeni članovi stručno i u korist svih, po ocjeni mnogih, upravljali epidemijom ostaje upitno zašto nisu blagovremeno uspostavljeni zakonski okviri ili zašto, jednostavno, nije proglašeno izvanredno stanje koje u biti i jest izvanredno.

Pa, mislim, upravo zbog posljedica koje će mo dugo osjećati vući će se i mnogo prijepora posebno na političkoj sceni. Tražiti će se dlaka u jajetu, šamarati i tući ispod pojasa i, naravno, tražiti krivac. Negdje usput „na marginama“ vijesti bilo je upita kako ničim sporenu epideiološku stručnost isti taj liječnik može donositi krucijalne odluke i o financijama i gospodarstvu. Možda je baš u tome kvaka? Činjenica da je Beroš i liječničko drštvo doseglo skoro 90 postotnu popularnost u hrvatskoj javnosti možda će baš oni biti podobni krivci za sve ono loše, posebno u gospodarstvu, što slijedi. Da je proglašeno izvanredno stanje za građane se, u stvari, ne bi ništa drastično mijenjalo. Jedinice Civilne zaštite tumarale bi ulicama kao i danas, građani bi čučali u kućama, radnje bi bile zatvorene, uhljebi kao i do tada ne bi radili ništa ili bi radili štetu, pripadnici „rizične skupine“ bi umirali „sa“ ili „zbog“ koronavirusa jedino bi glavni krivac bio onaj tko u izvanrednoj situaciji vuče sve konce. Premijer. A njega ne bi ništa priječilo da i u toj situaciji stručni, epidemiološki dio prepusti stručnjacima.

Epidemiolozi bi u tom slučaju upravljali epidemijom a on gospodarstvom i financijama. Ovako, uz poštovanje djela epidemiologa, ostaje mi opravdan strah da financijama i gospodarstvom ne počnu upravljati sindikalci uz Severovu, i njegove olinjale, vječite družbe, „perpetuum mobile“ ekonomsku politiku.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here