naše proljeće

Foto:Miroslav Šantek Cobra

nekako..sa dolaskom proljeća
zamišljala sam naše dane
na svjetlosnim ulicama grada
što prpošno plešu
ispod naših nemirnih koraka
tom čežnjom sam kupovala vrijeme
prateći suncostaj u krošnjama
nezaobilaznu bliskost
koja vrvi grlom stotina ptica
nekako..u danima prije ovih
maštom sam nizala stihove
i sada pjevaju ispod moje kože
svlače me u noćima mjeseca
blude usporenim krvotokom
ne znajući sve priče o nama
jer uistinu..ni mi ih ne znamo
u doba kad svijet skida staru haljinu
očekujući golgotu prije svitanja
imam te slike..znamenje u sjećanju
glasove tišine što žive unutra
pa se jutrom prenem ne znajući
da li je sve samo mutan san
ili i dalje živimo ko dva oblaka
susrećući se između jučer i sutra
obuzme me slatka omama čekanja
na rijeke i miris života tamo negdje
u srebrnim krošnjama grada
na ulicama bez ljudi i pasa
gdje stoje samo dvoje razmaknuti
u susretu njihovih pogleda
tražim nas..tražim naše proljeće..

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here